Rafael Moneo

José Rafael Moneo Vallés (Tudela, Navara, 9. svibnja 1937.) je španjolski arhitekt i teoretičar arhitekture koji je kao eklektičar uspio ostvariti mnoge konceptualne ideje jasnih formi, funkcija, klimatskih odlika i sl., i premda su sve njegove zgrade jedinstvene, jasno su prepoznatljive kao dio njegove palete;^[1] dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu (1996.), poznat i kao jedan od istaknutih autora postmoderne arhitekture.

Muzej rimske umjetnosti u Meridi (1986.)

Rafael Moneo
postmoderna arhitektura
Rafael Moneo 2009. god.
Rođenje	9. svibnja 1937. Tudela, Navara, Španjolska
Nacionalnost	španjolsko
Vrsta umjetnosti	arhitektura, kritičar arhitekture
Praksa	Politehničko sveučilište u Madridu Sveučilište Harvard ETSAM
Utjecali	Francisco Javier Sáenz de Oiza, Alvar Aalto, Jørn Utzon
Poznata djela	Kursall u San Sebastiánu Muzej rimske umjetnosti u Meridi Katedrala Gospe od Anđela u Los Angelesu
Nagrade	Pritzkerova nagrada (1996.) RIBA zlatna medalja (2003.) Nagrada princa Asturije (2012.)
Portal o životopisima

Životopis

Kursall u San Sebastiánu (1988.)

Rafael Moneo je rođen u Tudeli (Navara, Španjolska) i studirao je na Visokoj školi arhitekture u Madridu (Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Madrid, ETSAM) te na Tehničkom sveučilištu u Madridu (Universidad Politécnica de Madrid, UPM) na kojoj je diplomirao arhitekturu 1961. godine. Od 1958. – 61. god. radio je u madridskom uredu arhitekta Francisca Javiera Saenza de Oiza. Godine 1963. dobio je dvogodišnju stipendiju za postdiplomski studij španjolske akademije u Rimu, koja je imala veliki utjecaj na njegov kasniji rad. Nakon povratka u Španjolsku 1965. god., učio je za izvanrednog profesora na ETSAM-u u Madridu (1966. – 70.). God. 1972. je postao profesor Elemenata kompozicije na na Visokoj školi arhitekture u Barceloni (Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Barcelona, ETSAB), za što se preselio u Barcelonu. Predavao je arhitekturu na raznim mjestima diljem svijeta, a od 1985. – 1990. je bio predsjednik Harvardske postdiplomske škole dizajna, gdje je zamijenio slavnog profesora arhitekture, Josepa Lluísa Serta.^[2] Postao je i akademskim numerarijem likovne akademije Academia de Bellas Artes de San Fernando u Madridu u svibnju 1997. god.

Prestižnu Pritzkerovu nagradu je osvojio 1996. god. zbog svojih „paraelnih stremljenja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti” u arhitekturi</ref name PP>.

Željeznički kolodvor Atocha u Madridu (1982.)

Djela

U Španjolskoj je dizajnirao brojne građevine uključujući obnovu palače Villahermosa (Thyssen-Bornemisza) u Madridu, Nacionalnog muzeja rimske umjetnosti u Meridi, proširenje madridskog željezničkog kolodvora Atocha, Tvornica Diestre u Zaragozi, Zakladu Pilar i Joan Miró u Mallorci i sjedište Bankintera u Madridu, te Gradske vijećnice u Logroñu i Murciji.^[3] Njegovi najnoviji radovi su proširenje muzeja Prado i proširenje Banke Španjolske (Banco de España), gotovo potpuno mimetičkim reproduciranjem postojećih zgrada.

Proširenje muzeja Prado u Madridu (2007.)

Nova knjižnica Sveučilišta Deusto, Bilbao (2009.)

Neke od istaknutih djela Monea u inozemstvu su Katedrala Gospe od Anđela u Los Angelesu, Umjetnički muzej Davis Sveučilišta Wellesley u Massachusettsu i zgrada Audrey Jones Beck (proširenje Muzeja umjetnosti) u Houstonu. Moneo je također dizajnirao i Chace centar, novu zgradu Rhode Island škole dizajna.^[4] Moneov najnoviji rad u SAD-u je Sjeverozapadna kutna zgrada (bivši Međuresorna zgrada znanosti) na Sveučilištu Columbia u New Yorku, koja je otvorena u prosincu 2010. god.

• 
  Proširenje madridskog željezničkog kolodvora Atocha (1992.)
• 
  Gradska vijećnica na trgu Cardenal Belluga, Murcia (1998.)
• 
  Palača Kursaal, San Sebastián (1999.)
• 
  Zgrada Audrey Jones Beck Houston, Texas (2000.)
• 
  Katedrala Gospe od Anđela, Los Angeles, Kalifornija (2002.)
• 
  Muzej znanosti u Valladolidu (2003.)

Kronološki popis značajnijih djela

• Prefektura Logrono, Logrono, Španjolska (1973. – 1981.)
• Nacionalni muzej rimske umjetnosti, Merida, Španjolska (1980. – 1985.)
• Sjedište Banke Španjolske, Jaén, Španjolska (1983. – 1988.)
• Željeznički kolodvor Atocha, Madrid, Španjolska (1985. – 1988.)
• Zračna luka San Pablo, Sevilla, Španjolska (1989. – 1992.)
• Zgrada L'Illa Diagonal Avenue, Barcelona, Španjolska (1986. – 1993.)
• Muzej moderne umjetnosti i arhitekture u Stockholmu, Švedska (1991. – 1998.)
• Gradska vijećnica, Murcia, Španjolska (1991. – 1998.)
• Koncertna dvorana, Barcelona, Španjolska (1987. – 1999.)
• Kongresna palača i auditorij Kursaal, San Sebastián, Španjolska (1990. – 1999.)
• Zgrada Audrey Jones Beck, Muzej umjetnosti u Houstonu, Texas, SAD (1992. – 2000.)
• Muzej znanosti, Valladolid, Španjolska (2001.)
• Sveučilišna knjižnica Aremberg, Leuven, Belgija (1997. – 2002.)
• Kazalište u Baselu, Švicarska
• Katedrala Gospe od Los Angelesa, Los Angeles, Kalifornija, SAD (1996. – 2002.)
• Grand Hyatt Hotel i uredi u Berlinu, Njemačka
• Muzej Thyssen-Bornemisza palače Villahermosa, Madrid, Španjolska
• Klinika za dječje bolesti (Majčinstvo O'Donnell), Madrid (1996. – 2003.)
• Proširenje muzeja Prado, Madrid (2007.)
• Nova knjižnica Sveučilišta Deusto, Bilbao, Baskija (2009.)

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Rafael Moneo

1. iz citata stručnog žirija Pritzkerove nagrade
2. Sveučilišni profil Rafaela Monea, Harvard Graduate School of Design (engl.) Preuzeto 30. svibnja 2013.
3. Gonzalo Herrero Delicado, Murcia City Hall, Murcia, Spain: José Rafael Moneo 1998, Galinsky. 2006.
4. Campus Initiatives: The Chace Center  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. svibnja 2006. (Wayback Machine) (engl.) Preuzeto 30. svibnja 2013.

Vanjske poveznice

• José Rafael Moneo na stranicama Pritzkerove nagrade (engl.)