Pelagijska zona
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pelagijska zona obuhvaća sve vode koje nisu u blizini dna ili obale.
Tundra | |
Tajga/borealne šume | |
Planinski travnjaci i šikare | |
Crnogorične šume umjerenog pojasa | |
Tropske i suptropske crnogorične šume | |
Umjerene listopadne i mješovite šume | |
Mediteranske šume i makije | |
Tropske i suptropske vlažne listopadne šume | |
Tropske i suptropske suhe listopadne šume | |
Umjereni travnjaci, savane i šikare | |
Tropski i suptropski travnjaci, savane i šikare | |
Pustinje i vegetacija sušnih područja | |
Plavljena travna vegetacija | |
Riparianska zona | |
Vlažno područje | |
Vodeni biomi | |
Jezero | |
Priobalje | |
Šume mangrova | |
Šuma kelpa | |
Koraljni greben | |
Neritička zona | |
Epikontinentalni pojas | |
Pelagijska zona | |
Bentos | |
Hidrotermalni izvori | |
Hladni izvori | |
Led | |
Drugi biomi | |
Endolitska zona |
Riječ pelagijska dolazi iz grčkog πέλαγος ili pélagos, što znači "otvoreno more". Pelagijska zona se može zamisliti kao cilindar s vodom koji ide od površine mora pa skoro do samog dna, kao što je prikazano na slici lijevo. Uvjeti se mijenjaju kako se ide niže niz taj stup vode; tlak se povećava, temperatura i svjetlosna jakost opadaju. Ovisno o dubini, znanstvenici dalje dijele stup vode na dijelove, slično kao kod Zemljine atmosfere, koja je podijeljena na nekoliko slojeva.
Pelagijska zona obuhvaća 1370 milijuna kubnih kilometara i ima okomiti raspon do 11 kilometara.[1] Ribe koje žive u pelagijskoj zoni nazivaju se pelagijskim ribama. Život u pelagijskoj zoni postaje sve rjeđi kako se dubina povećava. Na njega utječu razina svjetlosti, tlak, temperatura, salinitet, količina kisika i hranjivih tvari, kao i podvodna topografija. U dubokim vodama, pelagijska zona ponekada se naziva zonom otvorenog oceana i može biti u kontrastu s vodom koja je blizu obale ili na kontinentalnom šelfu. Međutim, u drugim kontekstima, obalna voda koja nije blizu dna ipak je pelagijska zona.
Pelagijska zona može se razlikovati od bentosa i demersalne zone pri dnu mora. Bentos je ekološki prostor na samom dnu mora. Tu spadaju površina sedimenta i nekoliko podpovršinskih slojeva. Morski organizmi koji žive u toj zoni, poput školjaka i kraba, nazivaju se životinjama zone bentosa. Morsko dno i životinje koje u njemu žive mogu jako uticati na bentos. Ribe koje žive u demersalnoj zoni dijele se na ribe bentosa, koje su gušće od vode i mogu ostati na dnu, i na bentopelagijske ribe, koje mogu plivati tik iznad dna.