knez Primorske Hrvatske i kralj Hrvatskog Kraljevstva From Wikipedia, the free encyclopedia
Tomislav je bio knez Primorske Hrvatske od oko 910. godine; tradicionalno se smatra da je proglašen kraljem 925. godine, a vladao je bar do 928. godine. O njemu se pouzdano zna dosta malo, u usporedbi s nekim drugim ranijim i kasnijim hrvatskim vladarima. Iz vladarske je kuće Trpimirovića.
Tomislav | |
---|---|
Kralj Tomislav na prijestolju, Josip Horvat, veljača 1941. | |
Kralj Hrvatske | |
Vladavina | 925. – 928. ili poslije |
Krunidba | Duvanjsko polje, 925. |
Nasljednik | Trpimir II. |
Knez Primorske Hrvatske | |
Vladavina | oko 910. – 925. |
Prethodnik | Muncimir |
Dinastija | Trpimirovići |
Otac | Muncimir |
Vjera | Kršćanin |
O Tomislavu imamo podatke iz svega nekoliko povijesnih izvora:.[1]
Zanimljivo je da Tomislava uopće ne spominju, primjerice, sljedeći izvori:
Tomislav je vjerojatno došao na vlast 914. ili ranije; jedini podatak je napomena Tome Arhiđakona, koji piše "godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava".[1][8] Po Ljetopisu popa Dukljanina, Tomislav je naslijedio svog brata.
O Tomislavovoj vlasti zna se malo, poznato je ratovanje s Mađarima i Bugarima, kao i dva održana crkvena sabora u Splitu; stručnjaci se ne slažu je li okrunjen, ili se samo proglasio, ili ga papa spominje kao kralja iz nekog drugog razloga.
Kako je u doba Tomislavove vladavine cijela Europa bila na nogama zbog mađarskih pljačkaških pohoda, zasigurno se i Tomislav sukobio s tom novom vojnom silom. Mletački izvori spominju mađarske prodore sve do mora, što bi zasigurno značilo da je u određenom periodu u Hrvatskoj došlo do masovnog sukoba. Ne zna se što se točno dogodilo, evidentno je Tomislav odbio napade. Ono što je bitno za hrvatsku historiografiju pitanje je o Tomislavovu zauzeću jednoga dijela nekadašnje Panonske Hrvatske. Iako je prodor utjecaja hrvatskog vladara u prostor međurječja Save i Drave vjerojatno započeo još krajem 9. stoljeća, vlast primorskog vladara bila je kako-tako osigurana na sjeveru današnje Hrvatske u doba Tomislavove vladavine. Najsigurniji (i jedini pravi) podatak o tome jest podatak da je Grguru Ninskom bila ponuđena Sisačka biskupija, što je izravan dokaz da je Sisak očito bio pod vlašću hrvatskoga kralja, malo je vjerojatno da bi mu se nudila biskupija na nekom drugom teritoriju.
O Tomislavovoj vlasti nad dalmatinskim gradovima svjedoči Toma Arhiđakon, a vjerojatno je da je Bizant nagradio svoga vjernoga saveznika dalmatinskim gradovima, koji je njima vladao u ime bizantskog cara. Pomnim čitanjem spisa splitskih sabora nigdje se ne spominje bizantski strateg, upravitelj bizantske Dalmacije, stoga je očito da je ta vlast bila u Tomislavovim rukama. Kako je zahumski knez Mihajlo Višević bio prisutan na saborima, hrvatski povjesničari pretpostavljaju da je i njegova kneževina bila pod Tomislavovim utjecajem, a iako nemamo izravnih dokaza, ne bi čudilo da je i Paganija bila u istom položaju.
Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet piše[7] da je u to doba
On navodi i sljedeće podatke:
U djelu je car Konstantin također zapisao:
Godine 924. Bugari su napali Srbiju i porazili župana Zahariju, koji je potom pobjegao u Hrvatsku.
Bugarski car Simeon je 926./927. nakon osvajanja Srbije, poslao ogromnu vojsku na Hrvatsku, koja je katastrofalno poražena u bitci negdje na prostoru današnje Bosne ili u blizini Imotskog. Poraz bugarske vojske, u to doba jedne od najjačih u Europi, pokazuje moć hrvatskih vojnih snaga u to doba.
Godina 925. i 928. su u Splitu održani crkveni sabori, koji su se uglavnom ticali crkvene jurisdikcije i upotrebe "slavenskog jezika" u bogoslužju. Na prvom crkvenom saboru 925. odlučeno je da pravo na metropolitsku čast ima splitski nadbiskup Ivan. Odlučivano je između ninskog biskupa Grgura, zadarskog biskupa Formina i splitskoga nadbiskupa Ivana. Ninski se biskup nakon prvog crkvenog sabora žalio papi pošto je mislio da on zaslužuje biti poglavar, pa je održan drugi crkveni sabor na kojem je splitski nadbiskup potvrđen kao poglavar, a ninska je biskupija ukinuta i njezino su područje podijelile druge biskupije. Tomislav je vjerojatno bio prisutan na oba crkvena sabora. Na ovim saborima je kako je već navedeno Grguru ponuđena Sisačka biskupija, što je izravana dokaz da je jedan dio današnjeg hrvatskog sjevera bio u Tomislavovoj sferi utjecaja.
Tomislav se prvi put 925. spominje kao rex ("kralj"), u pismu pape Ivana X. U svojoj povijesti, Toma Arhiđakon spominje da je 914. Tomislav dux. Iz toga je povjesničar Franjo Rački godine 1871. zaključio da je Tomislav u međuvremenu postao kralj.[1]
Uz to, u djelu Regnum Sclavorum (poznatom pod nazivom Ljetopis popa Dukljanina; smatra se dosta nepouzdanim) se opisuje krunidba jednog slavenskog kralja (koji se ne naziva Tomislav ni u latinskoj verziji, niti u tzv. hrvatskoj redakciji) krunom koju mu je poslao bizantski car na polju Dalmi. Prema pretpostavci Ivana Kukuljevića-Sakcinskog, krunidba kralja Tomislava je obavljena na Duvanjskom polju.
Jedini argument o kraljevanju Tomislava je titula rex, koja se pojavljuje od 925. godine, ali to nije nepobitan dokaz.[1][potrebno obrazložiti]. Primjerice, bugarski kan Boris se u pismu Pape Ivana VIII. spominje kao "rex Vulgarorum" iako je bio samo kan.[potrebno obrazložiti]
O Tomislavu se vjerojatno može zaključiti da ga je papa smatrao kraljem, a da ga Bizant nije priznavao.
Tomislav se spominje u kontekstu crkvenog sabora 928., a nema podataka o njemu s kasnijim datumom. Konstantin VII. Porfirogenet ne spominje[7] Tomislava, ali govori o Trpimiru u to vrijeme, pa se pretpostavlja da je Tomislava 928. ili kasnije naslijedio Trpimir II., otac Krešimira.
Tomislav je vrlo popularan, kao prvi hrvatski kralj, i kao ujedinitelj Primorske s Panonskom Hrvatskom. U mnogim gradovima Hrvatske postoje trgovi i ulice s njegovim imenom, kao i spomenici, od kojih je najznačajniji onaj u Zagrebu i Livnu. Te 1925. godine na mnogim pročeljima crkava diljem Hrvatske niču spomen-ploče s natpisom:
Mnogi prikazi hrvatske povijesti pisani za najšire krugove čitatelja ne spominju nesigurnosti i malu količinu informacija o Tomislavu. Tako npr. Rudolf Horvat piše[8] (ali uz ograde primjetne u tekstu):
U literaturi, čak i enciklopedijama, se sve ponekad i dalje pojednostavljuje.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.