Konzervacija restauracija fresaka u Sikstinskoj kapeli
From Wikipedia, the free encyclopedia
Konzervacija restauracija fresaka u Sikstinskoj kapeli jedan je od najznačajnijh konzervatorsko-restauratorskih zahvata dvadesetog stoljeća.
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Sikstinska kapela izgrađena je u vrijeme pape Siksta IV u Vatikanu, na sjevernoj strani bazilike svetog Petra. Zidovi kapele ukrašeni su brojnim freskama renesansnih slikara, uključujući Domenica Ghirlandaia, Pietra Perugina te Sandra Botticellia.[1] U vrijeme pape Julija II, Michelangelo Buonarotti oslikao je svod kapele (između 1508. i 1512.). Posljednji sud, oltarnu fresku naručenu za pape Klementa VII, Michelangeo završava 1541. godine.[2] U donjem dijelu kapele postavljene su tapiserije izrađene po Rafaelovim nacrtima 1515.–1516.
Freske Sikstinske kapele, posebice freske na svodu i lunetama koje je je oslikao Michelangelo, bile su predmet više restauracija od kojih je najrecentnija bila između 1980. i 1994. godine. Ta restauracija imala je veliki utjecaj kako na zaljubljenike umjetnosti tako i na povjesničare umjetnosti zbog boja i detalja koje je restauracija otkrila, a koji se nisu vidjeli stoljećima. Jedan od komentara koji se pojavio bio je: "Svaka knjiga napisana o Michelangelu morat će biti prepravljena." jer se ispostavilo kako je Michelangelo bio vrstan kolorist.[3] Drugi, kao što je američki povjesničar umjetnosti James Beck osnivač ArtWatch Internationala, bili su iznimno kritični što se tiče izvedene restauracije jer su smatrali kako restauratori nisu ostvarili istinske namjere umjetnika. Ova tema je i dalje predmet rasprave.