Irène Joliot-Curie
From Wikipedia, the free encyclopedia
Irène Joliot-Curie (Pariz, 12. rujna 1897. – Pariz, 17. ožujka 1956.), francuska kemičarka i fizičarka. Kći Marije i Pierrea Curie. Istaknula se na području radiokemije i fizike atomske jezgre. Radila je u laboratoriju svoje majke; bila profesorica na Sveučilištu u Parizu (Sorbona) (od 1934.). Zajedno sa suprugom F. Joliot-Curieom otkrila je na području atomske fizike umjetnu radioaktivnost, pozitronsko zračenje, proučavala svojstva neutrona i tako dalje. Nakon Drugog svjetskog rata sudjelovala u radu Komesarijata za atomsku energiju. Za otkriće umjetne radioaktivnosti dobila (1935.) zajedno sa suprugom Nobelovu nagradu za kemiju.[1]
Kratke činjenice Rođenje, Smrt ...
Irène Joliot-Curie | |
![]() | |
Rođenje | 12. rujna 1897. Pariz, Francuska |
---|---|
Smrt | 17. ožujka 1956. Pariz, Francuska |
Narodnost | Francuskinja |
Polje | Kemija, fizika |
Institucija | Sveučilište u Parizu (Sorbona) |
Alma mater | Sveučilište u Parizu (Sorbona) |
Akademski mentor | Paul Langevin |
Poznat po | Radiokemija |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za kemiju (1935.) |
Kći Marije i Pierrea Curie, te supruga F. Joliot-Curiea. | |
Portal o životopisima |
Zatvori