From Wikipedia, the free encyclopedia
Gospodarstvo Bugarske predstavlja nacionalno gospodarstvo Republike Bugarske. Riječ je o gospodarstvu koje je između 1945. i 1989. bilo centralističko plansko te je bilo temeljeno na poljoprivredi i industriji. Organizacija je bila po uzoru na Sovjetski Savez, tako da je primjerice postojala kolektivizacija poljoprivrede, državno vlasništvo u industrijskom sektoru, petogodišnji razvojni planovi i sl. Raspadom komunizma i Istočnog bloka nastala je gospodarska kriza a njezin glavni razlog bila je nekonkurentnost na svjetskom tržištu (slaba produktivnost, zastarjela tehnologija, loša kvaliteta te loše upravljanje i nefleksibilnost velikih poduzeća). Također, država je u isto vrijeme zbog Zaljevskog rata izgubila poslove i imovinu u Iraku i Kuvajtu dok je susjedna Srbija prouzročila ogromnu štetu zbog politike izolacionizma.
| Gospodarstvo Bugarske | ||
|---|---|---|
| ||
| Pogled na Business Park Sofia, najveći uredski park u jugoistočnoj Europi i prvi takve vrste u Bugarskoj. | ||
| Valuta | Euro (€) | |
| Fiskalna godina | Kalendarska godina[1] | |
| Gospodarske organizacije | EU, WTO, OESS, BSEC | |
| Statistika | ||
| BDP (PPP) | 133,9 milijardi USD (2015.) () | |
| BDP rast | 3% (2015. proc.)[1] | |
| BDP per capita | 19.100 USD (2015. proc.)[1] | |
| BDP po sektoru | poljoprivreda (5,2%), industrija (27,4%), usluge (67,4%) (2015. proc.)[1] | |
| Inflacija (IPC) | -1,1% (2015. proc.)[1] | |
| Stopa siromaštva | 21,8% (2014. proc.)[1] | |
| Radna snaga | 2,525 milijuna(2015. proc.)[1] | |
| Radna snaga prem zanimanju | 7% (poljoprivreda), 30,1% (industrija), 62,9% (usluge) (2014. proc.) [1] | |
| Nezaposlenost | 10% (2015. proc.)[1] | |
| Glavna industrija | proizvodnja plina, vode i električne energije, strojarska industrija, metalna industrija, kemijska industrija, prehrambena industrija, proizvodnja naftnih derivata, nuklearno gorivo, duhan, koks[1] | |
| Trgovina | ||
| Izvoz | 24,33 milijardi USD (2015. proc.)[1] | |
| Izvozna dobra | strojevi i oprema, željezo i čelik, goriva, obuća i odjeća(2014. proc.)[1] | |
| Glavni izvozni partneri | Njemačka (12,5%), Italija (9,2%), Turska (8,5%), Rumunjska (8,2%), Grčka (6,5%), Francuska (4,2%)(2015. proc.)[1] | |
| Uvoz | 27,66 milijardi USD (2015. proc.)[1] | |
| Uvozna dobra | strojevi i oprema, metali i rude, kemijski proizvodi i plastika, goriva, minerali i sirovine(2015. proc.)[1] | |
| Glavni uvozni partneri | Njemačka (12,9%), Rusija (12%), Italija (7,6%), Rumunjska (6,8%), Turska (5,7%), Grčka (4,8%), Španjolska (4,8%)(2015. proc.)[1] | |
| Javne financije | ||
| Javni dug | 37,31 milijardi USD (31. prosinca 2015.)[1] | |
| Prihodi | 17,81 milijardi USD [1] | |
| Rashodi | 19,14 milijardi USD (2015. proc.)[1] | |
| Ekonomska pomoć | ||
| Glavni izvor Svi iznosi izraženi su u američkim dolarima | ||
To su bili razlozi koji su doveli Bugarsku do gospodarske depresije, velikog pada BDP-a te enormno visoke inflacije koja je 1997. godine premašila iznos od 500%. Zbog toga su provedene mnogobrojne mjere koje su uključivale privatizaciju industrije i liberalizaciju agrarne politike što je 1998. dovelo do rasta gospodarstva od 4% i smanjenja inflacije.
Stopa BDP-a po glavi stanovnika je mala u odnosu na europske okvire te stagnira duži vremenski period.
Prva moderna tvornica u Bugarskoj otvorena je 1836. u Slivenu a nakon 1860-ih nacionalno gospodarstvo se nalazi u konstantnom usponu. Tijekom 1930-ih opisivalo ga se kao gospodarstvo koje je vojno vezano uz Njemačku. Nakon što je Njemačka počela gubiti tijekom 2. svjetskog rata, bugarska ekonomija je pretrpjela strahovit pad.
U suštini, razdoblje od 1880. do 1945. bilo je obilježeno snažnom industrijalizacijom. Nakon toga dolazi era socijalizma u kojem se gospodarstvo i dalje industrializira, međutim, slobodna trgovinska razmjena je znatno smanjena dok je privatna tržišna inicijativa postala državno regulirana.
Tijekom komunističkog razdoblja velik dio bugarskog gospodarstva se odnosio na tešku industriju dok početkom 1980-ih biokemijski proizvodi i računala postaju značajni proizvodi. Budući da je tamošnja industrija bila zasnovana za tržišta SSSR-a i Varšavskog pakta, početkom 1990-ih dolazi do velike krize.
Raspadom komunizma dolazi do zaokreta vanjske trgovine prema zapadnoeuropskim zemljama. Primjerice, do 1990. godine, oko 80% bugarske vanjske trgovine odnosilo se na članice SEV-a, od čega je oko 50% otpadalo na Sovjetski Savez.
Gospodarske i druge reforme dovele su zemlju 2007. godine u članstvo Europske unije.
Na Bugarsku otpada oko 10% svjetske proizvodnje hidrauličkih pogona. Od ostalih proizvoda tu su strojevi, nuklearna energija, oružje te ostala vojna oprema i streljivo te drugi proizvodi i poluproizvodi. Zemlja je i najveći izvoznik električne energije u jugoistočnoj Europi. Oko 14% ukupne industrijske proizvodnje se odnosi na strojogradnju u kojoj je zaposleno oko 20% radne snage.[2]
Bugarska industrija bila je pogođena strukturalnim promjenama gospodarstva. Tako se primjerice metalurški divovi po kojima je zemlja bila poznata te koji su zapošljavali najveći broj radnika, nisu našli u procesu restrukturiranja. Razlog tome bila je prednost koju je imala raznolika prerađivačka industrija. To je uzrokovalo povećanje nezaposlenosti te smanjenje udjela industrije u nacionalnom BDP-u.
Danas su glavne grane bugarske industrije kemijska i tekstilna industrija a slijede ju metalurgija, proizvodnja građevinskih materijala te prehrambena, strojarska, elektrotehnička i drvna industrija. Najveća industrijska područja su u Sofiji i okolice te uz Plovdiv, Ruse, Dimitrovgrad i Varnu.
Bugarska ima značajnu vojnu industriju a nju čine Arsenal AD (najstarija vojna industrija; proizvodnja vatrenog oružja i vojne opreme),[3] TEREM (popravak vojnih vozila i letjelica),[4] VZM (najveći vojno-industrijski kompleks u državi),[5] Samel 90 (proizvodnja elektroničke i komunikacijske opreme),[6] Armstechno NITI (dronovi i bespilotne letjelice), THOR Global Defense Group,[7] OPTIX JSC, Državni vojno-tehnološki institut i dr.
Tijekom 2006. godine izvoz bugarskog oružja iznosio je preko stotinu milijuna USD dok je u 2014. taj iznos učetverostručen.[8] Na području Bliskog istoka najviše se izvozi u Saudijsku Arabiju i Irak a veliki ugovori sklopljeni su i s Izraelom, Katrom te Ujedinjenim Arapskim Emiratima.[9] Jedan od većih kupaca je i Indija a na afričkom kontinentu prednjači Uganda.[9]
U razdoblju od kraja srpnja do sredine kolovoza 2015. na sofijskom aerodromu su viđeni saudijski i emiratski transportni zrakoplovi koji su prevozili kupljeno bugarsko oružje i streljivo u ratne zone Sirije i Jemena.[8] Te milijunske kupovine oružja financirali su Saudijska Arabija, UAE i SAD.[8] Zakoni i embargo su se zaobilazili na način da je oružje službeno prodano saudijcima i emiraćanima a nakon toga je krijumčareno na bliskoistočne zone konflikta.[8] Sve to otkrila je Balkanska istraživačka mreža (BIRN).[8]
Osim tradicionalnih proizvoda po kojima je Bugarska poznata (voće, povrće, cvijeće, ružino ulje, pšenica, kukuruz i grožđe), sve veće značenje imaju komercijalne kulture kao što su duhan i suncokret. Također, zbog prodora na svjetsko tržište, sve se više proizvode mliječni proizvodi (jogurt, kefir, kozji sirevi) i vina.
Stočarstvo je najvažnije u rodopskom području.
Rudarstvo je od izuzetne važnosti za Bugarsku[10] a među rudnim bogatstvima, najvažnija su nalazišta bakra, ugljena, željezne rude, cinka i olova. Važna su i nalazišta lignita čija proizvodnja iznosi 95,7% od ukupnog outputa.[10] Tijekom nekoliko posljednjih godina, bugarski rudarski sektor je privukao značajne domaće i strane ulagače.[10] Mnoge tamošnje tvrtke ulažu u iskustvo vezano uz vađenje i preradu resursa.[10]
Jedan od oslonaca bugarskog gospodarstva je turizam. Na Crnom moru je razvijen kupališni dok je lječilišni smješten u unutrašnjosti uz mnogobrojna termalna vrela (kojih Bugarska ima preko 500). Također, tu je i zimski turizam u planinama.
Zemlju krase i slikoviti krajolici u Rodopima i Staroj planini, špilje i glacijalna jezera. Bogato kulturno nasljeđe uključuje očuvane manastire među kojima je najpoznatiji Rilski.
Bugarska jedna je od mnogih država (uz Cipar, Mađarsku, Maltu i dr.) koje nude mogućnost kupnje putovnice za strane državljane.[11] Za nju je potrebno izdvojiti 150.000 funti te boraviti u zemlji dva dana te nije potrebno u njoj živjeti i raditi.[12]
Bugarska je od 1. prosinca 1996. učlanjena u Svjetsku trgovinsku organizaciju poznatiju kao WTO te je njena punopravna članica. Također, država je 1. siječnja 2007. zajedno s Rumunjskom postala članicom Europske unije, međutim, nije ušla u eurozonu. Također, Bugarska je tijekom 2012. (uz još četiri članice) prekinula s pripremama za uvođenje eura zbog pogoršanja ekonomskog stanja u EU i sve neizvjesnije budućnosti eurozone.[13] Tadašnji bugarski ministar financija Simeon Đankov izjavio je da "trenutačno ne vidi nikakve koristi od ulaska u eurozonu, osim troškova".[13]
Prema podacima iz 2015. godine, izvoz zemlje je iznosio 24,33 milijardi dolara a glavni bugarski izvozni partneri su Njemačka, Italija, Turska, Rumunjska, Grčka i Francuska koji čine gotovo polovicu bugarskog izvoza.
S druge strane, Bugarska je 2015. uvezla robe u vrijenosti 27,66 milijardi USD čime je ostvaren trgovinski deficit od 3,33 milijarde dolara. Četvrtinu ukupnog uvoza država ostvaruje s Njemačkom i Rusijom.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
