![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6c/El_Greco_034.jpg/640px-El_Greco_034.jpg&w=640&q=50)
Evanđelje po Ivanu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Evanđelje po Ivanu (kratica: Iv) četvrto je evanđelje po redu i u većoj se mjeri razlikuje od prva tri evanđelja, takozvanih Sinoptika (po Mateju, Marku i Luki). Napisano je oko 100. godine i po vremenu pisanja je posljednje kanonsko evanđelje.
Novi zavjet |
---|
Evanđelja |
Poslanice apostola Pavla |
Katoličke poslanice |
Stari zavjet |
Portal: Kršćanstvo |
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6c/El_Greco_034.jpg/640px-El_Greco_034.jpg)
Evanđelist Ivan donekle se distancira od Isusove povijesne ličnosti i sadrži već razvijenu kristologiju koja Isusa smatra božanskim Logosom.[1] Prethodna tri evanđelja govore uglavnom o Kristovim propovijedima u Galileji, dok se ovo više bavi propovijedima u Judeji. Za razliku od ostalih, ne sadrži ni jednu Isusovu prispodobu. Pritom su Isusove riječi dugi govori, a ne jezgrovite izreke.
Njegov je teološki izričaj vrlo misaon i produhovljen: govor mu vrluda po teološkim visinama i dubinama i zato ga crkvena tradicija rado simbolizira likom orla.[2]
Evanđelje po Ivanu oslikava onovremeni sukob ranog kršćanstva i judaizma.[3] Farizeji se predstavljaju na negativan način, dok su Židovi prikazani kako se opredjeljuju za i protiv kršćanstva. To su evanđelje gnostički kršćani smatrali svojom knjigom i upotrebljavali kao primarni izvor za gnostičko učenje,[4] a rano ga je kršćanstvo – unatoč nekim protivljenjima – ipak unijelo u Novi zavjet.
![Wikicitati](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fa/Wikiquote-logo.svg/15px-Wikiquote-logo.svg.png)