From Wikipedia, the free encyclopedia
Dvotočje, dvotočka[1] ( : ) razgodak je koji označava stanku ili promjenu intonacije ispred nabrajanja ili upravnog govora.
: |
Pravopisni znakovi |
---|
bjelina ( ) |
Matematički znakovi |
operatori ( + ) ( – ) ( : ) ( × ) ( · ) ( / ) |
Ostali znakovi |
stupanj ( ° ) |
Dvotočje se stavlja ispred upravnog govora:
Dvotočje dolazi i ispred nekog objašnjenja:
Dvotočje dolazi ispred nabrajanja:
Ako se nabrajanje normalno uklapa u rečenicu kao njen dio, dvotočje se ne stavlja:
Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.
Zaljubio sam se u nju, u malu maricu,
u njezine listove nemoćne
u struk stabljike njene
zelene.
U matematici dvotočje služi kao znak dijeljenja:
Također služi i za označavanje omjera:
U fonetici i fonologiji služi za označavanje duljine glasa.
U brojnim se jezicima sati i minute odjeljuju dvotočjem. U hrvatskome jeziku oni se odjeljuju točkom:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.