Izostavnik

Izostavnik ili apostrof ( ’ i ' ) – grč. απόστροφος za apóstrophos, okretanje; razgodak je kojim se označava izostavljeno slovo ili skup slova, uglavnom u književnoumjetničkim djelima. Oblikom je jednak jednostrukom navodniku.

’ '
Pravopisni znakovi
bjelina (   ) točka ( . ) upitnik ( ? ) uskličnik ( ! ) zarez ( , ) točka sa zarezom ( ; ) dvotočje ( : ) trotočje ( … ) zagrade ( ( ) ) ( [ ] ) ( / / ) ( { } ) ( < > ) spojnica ( - ) crtica ( – ) kosa crta ( / ) izostavnik ( ' ) ( ’ ) navodnici ( „ ” ) ( » « ), polunavodnici (‘ ’) zvjezdica ( * ) članak, paragraf ( § ) znak at ( @ ) postotak (%), promil (‰)
Matematički znakovi
operatori ( + ) ( – ) ( : ) ( × ) ( · ) ( / ) jednakosti ( = ) ( ≡ ) ( ≠ ) ( ≈ ) odnosi ( > ) ( < ) ( ≥ ) ( ≤ )
Ostali znakovi
stupanj ( ° ) tilda ( ~ ) križić ( † ) obrnuta kosa crta ( \ ) povisilica ( # ) znak et ( & ) bullet ( • ) donja crta ( _ ) uspravna crta ( | )

Uporaba u jeziku

Književnost

Izostavnikom se često služe pjesnici da bi održali metriku:

• August Šenoa, Povjestice

Bio jednom postolar,
Pošten čovjek al’ već star:
Mnogo djece mnogo treba,
A u kući nema hljeba;
A djeca sve viču "kruha!"
Otkud kruha? Nužda ’e gluha.

"Dobro veče, stari goso!
Već je hora, pusti pos’o;
Brže-bolje ’ajdmo sada!
Puna mjera, sedam ljeta,
Put mojega treba svijeta."
A majstoru naopako!
"Čekaj dokle večeramo;
Tko će gladan sad u pak’o?

Izostavljanje izostavnika

Izostavnik se u književnoumjetničkim djelima na hrvatskom jeziku ne piše na kraju krnjeg infinitiva i glagolskog priloga sadašnjeg (pisat, gledat, trčeć, trudeć se...)

Izostavnik se također ne navodi ni kad se sažimanjem dvaju samoglasnika dobiva jedan (ko < kao, gledo < gledao, reko < rekao...):

• Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu. ( Antun Gustav Matoš, Utjeha kose)

• Ivan Gundulić, Osman

Ah, njegova slika u tkanju
stekla izvrsnos toliku je
da bi reko pazeć na nju:
"I sad misli i svjetuje!"

• Josip Pupačić, Zaljubljen u ljubav

Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.

Drugi jezici

U engleskome jeziku služi za skraćivanje glagolskih oblika:

• I’ll < I will, I’m < I am, she’s < she is, we’re > we are, I’d > I had/would, I can’t > I cannot, they won’t < they will not

U engleskom se također koristi sa suglasnikom s za izražavanje pripadnosti, što se naziva saski genitiv:

• Marina’s, Mark’s, John’s, Sandra’s (posvojni pridjevi)

Iako se u njemačkome jeziku genitiv sa -s piše bez izostavnika (Michaels, Evas, Charlys, Charlies), apostrof se koristi u imenima koja završavaju slovima s i z kako bi se izbjeglo pisanje ss (postoji kao njemačko dvostruko s) ili zs:

• Charles’, Scholz’, Markus’, Johannes’, Heuss’, Boris’

U talijanskome jeziku apostrofom se označava elizija (gubitak završnog samoglasnika jedne riječi ispred druge riječi koja također počinje samoglasnikom):

• Dilegua il sogno d’arte che m’accese. (Guido Gozzano, In casa del sopravissuto)

U mnogim se jezicima također koristi za skraćivanje:

• fra. coup d’état, njem. Ich hab’ genug!

Uporaba izvan jezika

U brojnim prezimenima:

• O’Reilly, D’Angelo, M’Gregor (potonje umjesto McGregor ili MacGregor)

Često se rabe i u ukrašavanju imena i prezimena izvanzemaljaca u znanstvenofantastičnim djelima:

• B’ellana, Qo’noS, Hur’q, Mow’ga

Ukošenija ravna inačica apostrofa ( ′ ) rabi se za označavanje stopa i palaca (inča).

Jednostrukim i dvostrukim znakom označavaju se kutne i vremenske minute i sekunde: 31°41’ 59’’ (31 stupanj, 41 minuta, 59 sekundā); 8’ 31’’ (8 minutā i 31 sekunda).

U matematici se znakom apostrofa označavaju derivacije funkcija: prva, f’(x); druga, f’’(x); i još neke više. Njime se također dodatno imenuju varijable: x' za x-crtano, x-prim.