![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/be/Nursing_area_sign.png/640px-Nursing_area_sign.png&w=640&q=50)
Dojenje u javnosti
From Wikipedia, the free encyclopedia
Društveni stavovi prema dojenju u javnosti kao i zakonski status uvelike se razlikuju u kulturama diljem svijeta. U većini zapadnih zemalja, dojenje beba u javnosti je uobičajeno i općenito se ne smatra problematičnim. U mnogim dijelovima svijeta, uključujući Australiju,[1] neke dijelove Sjedinjenih Država i Europe, zajedno s nekim zemljama u Aziji, žene imaju izričito zakonsko pravo dojenja u javnosti i na radnomu mjestu.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/be/Nursing_area_sign.png/640px-Nursing_area_sign.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/52/Klupa_za_dojenje_Imotski.jpg/640px-Klupa_za_dojenje_Imotski.jpg)
Prevalencija dojenja u javnosti u određenoj zemlji prvenstveno je posljedica raznih čimbenika poput zakonskih ograničenja, društvenih normi te stavova i znanja žena o dojenju. Postoje neke indikacije prema kojima majke koje doje u javnosti nastavljaju s dojenjem duže od onih koje to ne čine.[2] Neugodnost i sram koji proizlaze zbog društvenoga neodobravanja često se navode kao glavni razlozi za nedojenje u javnosti. To može rezultirati u dojilja izbjegavanju provođenja vremena u javnosti, nošenja sa sobom izdojena majčina mlijeka ili korištenja gotova mlijeka kada nisu kod kuće.[3]
Iako praksa može biti zakonita i društveno prihvaćena, neke majke unatoč tome oklijevaju izložiti dojke u javnosti radi dojenja[4][5] zbog stvarnih ili možebitnih prigovora drugih ljudi, negativnih komentara ili uznemiravanja.[6] Procjenjuje se da je oko 63 % majki u svijetu javno dojilo.[7] Mediji su izvještavali o više incidenata u kojima su se građani usprotivili ili branili ženama dojenje u javnosti.[8] Neke majke prosvjedovale su protiv takvoga odnosa i poduzele pravne radnje ili pak sudjelovale u prosvjedima.[9] Prosvjedi su uključivali javne bojkote poslovanja počinitelja, organiziranje javnih akcija i flash mobova za dojenje, u kojima su se grupe dojilja okupile na istoj lokaciji i istovremeno dojile svoje bebe. Kao odgovor, neke tvrtke su se ispričale i pristale upoznati svoje zaposlenike s tom praksom.[10]