grad i naselje u Hrvatskoj, Splitsko-dalmatinska županija From Wikipedia, the free encyclopedia
Imotski je grad u južnoj Hrvatskoj, nedaleko granice s Bosnom i Hercegovinom. Administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Središte je Imotske krajine.
| Imotski | |
|---|---|
 Zastava Imotskog | |
 Zgrada gradskog poglavarstva | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Splitsko-dalmatinska |
| Gradonačelnik | Ivan Budalić[1] (HDZ) |
| Gradsko vijeće | 17 članova |
| – predsjednik | Perica Tucak |
| Naselja | 6 gradskih naselja |
| Površina | 58,5 km2 [2] |
| Površina središta | 3,3 km2 |
| Visina | 260 mnm |
| Koordinate | 43°27′N 17°13′E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 9153 [3] |
| – gustoća | 156 st./km2 |
| Urbano | 4008 |
| – gustoća | 1215 st./km2 |
| Svetac zaštitnik | Sveti Franjo Asiški Gospa od Anđela |
| Odredišna pošta | 21260 Imotski [4] |
| Pozivni broj | +385 (0)21 |
| Autooznaka | IM |
| Stranica | imotski |
  Imotski Imotski na zemljovidu Hrvatske | |
Imotska krajina smjestila se iza planine Biokovo, u dalmatinskom zaleđu na granici Hercegovine (turske Dalmacije ili Bekije) s (mletačkom) Dalmacijom. Zauzima prostor od oko 600 km2. Sa sjeveroistoka je omeđena bosanskohercegovačkom granicom, s juga Makarskim primorjem, a sa sjeverozapada sinjsko-omiškim prostorom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 260 metara (Imotsko polje) do 440 metara (grad Imotski).
Grad Imotski ima dva bisera prirode: Crveno i Modro jezero. Modro jezero ljeti postaje kupalište. Uređenim serpentinama kupači se spuštaju sve do jezera i plaže, dok Crvenom jezeru zbog prestrmih litica koje ga okružuju nije moguće pristupiti. Prostor Imotske krajine možemo podijeliti u tri prirodne cjeline: krško područje uz obod polja, te prostrane krške površine i uvale na širem prostoru – Imotsko polje, kao veliko tektonsko ulegnuće, te planinski masiv Biokovo.
Grad Imotski i Imotsko polje imaju izmijenjenu sredozemnu klimu, dok se Imotska krajina iznad 600 metara (Aržano, Kljenovac, Gornji Vinjani, Studenci itd.) nalazi u pojasu kontinentalne klime, ali je maritmni utjecaj još izražen pa je režim padalina submediteranski te zračenje mora i dalje ublažava temperature. Krajevi iznad 900 metara koji su rijetki na području Imotskog (planina Biokovo) imaju pretplaninsku i umjereno kontinentalnu klimu pa je i sami utjecaj jadranskog mora skoro zanemariv.
Imotski je ljeti jedan od najtoplijih gradova Hrvatske kada se najviše dnevne temperature mogu kretati i oko 40 °C. Najniža zabilježena temperatura u gradu Imotskom od početka službenih mjerenja je –12 °C.
S druge strane, u obližnjem Posušju te dijelovima Imotske krajine iznad 600 metara temperature se ponekad spuste i ispod –20 °C. Tako je npr. u Posušju tijekom zime 1999. godine zabilježena temperatura od –24 °C, stoga u Posušju, Studencima i Aržanu ima malo ili nimalo mediteranskih zimzelenih stabala kao u samom Imotskom.
Specifičnost mikroklime grada Imotskog jest da su noćne i jutarnje temperature značajno više od onih u okolici (osim za vrijeme puhanja jače bure), prije svega radi pozicije samog grada. Upravo iz tog razloga, u Imotskom nema jutarnjeg mraza (slane) za razliku od Imotskog polja te naselja u polju.
Česti su vjetrovi bura, te manje izraženo jugo.
Oborinski je ovaj kraj zbog orografije i reljefa jedan od najvlažnijih dijelova Dalmacije.
Od vegetacije ovdje rastu uglavnom šume hrasta medunca, bijelog graba te crnike.
Ima i čempresa, alepskog te dalmatinskog crnog bora.
Od raslinja prevladava submediteranska i makija – zimzelena šikara, a ima i dosta smilja.
Povijesno je Imotski središte starohrvatske župe Imote.
Turci su zauzeli Imotski 1493., a do 1498. godine u njihove ruke pali su utvrđeni gradovi: Proložac, Vrgorac, Zadvarje i sva veća mjesta ovih dviju krajina i Makarskog primorja.[5][6] Dana 2. kolovoza 1717., na dan Gospe od Anđela, Imotski je oslobođen od turske vlasti.[7][8] Posada tvrđave i sve muslimanske obitelji koje nisu htjele ostati pod mletačkom okupacijom, preko noći su pobjegli u Mostar, Trebinje i druga mjesta Hercegovine, a neke su odselile čak u Banja Luku u Bosni. Više muslimanskih obitelji iselilo je u Vitinu, Ljubuški, Mostar i druga mjesta Hercegovine. Iseljavanje muslimana iz Imotske krajine počelo je za vrijeme Kandijskog rata, a završeno je mletačkom okupacijom 1717. godine. Svi muslimani koji su nakon mletačke okupacije ostali na svojim ognjištima, bili su pokršteni.[9]
Po Požarevačkom miru, mletačkoj Dalmaciji je trebala pripasti cijela Imota/Imotsko polje, međutim prilikom utvrđivanja granica su Turci potplatili mletačkog mjernika, tako da je preko pola Imotskog polja ostalo u današnjoj BiH. Kraj oko Gruda, Posušja i Širokog Brijega tj. Zagorje, Vir, Gradac, Grude, Kočerin, Drinovci, Tihaljina, Tursko Aržano, Turska Vinica, Turske Ričice, Turski Cvitića most, Tursko Posušje i Turska Gorica sačinjava Općinu Imotski, nazvano Bekija (tur. ostatak). vidi: Imotska bekija.
U novijoj povijesti Imotski nije izravno bio poprište ratnih zbivanja, iako je dao mnoštvo dragovoljaca koji su branili hrvatsku domovinu, naročito u Domovinskom ratu.
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Skupljači i zapisivači koji su zapisali usmenu narodnu liriku ovog kraja:[10]
Gospodarstvo Imotske krajine već dugi niz godina nije proizvodno orijentirano, posebice nakon propasti velikih pogona u društvenom vlasništvu koji su zapošljavali velik broj stanovnika (npr. Trimot/Pionirka, Imostroj/Bratstvo, Agrokoka itd.) te se oslanja iskljućivo na privatni sektor uslužnih djelatnosti trgovine i ugostiteljstva, te u novije vrijeme i turističkih djelatnosti. Značajan dio današnjeg posrnulog gospodarstva čine i građevinske firme i brojni obrti vezani za građevinsku struku, koji su svoj djelokrug rada proširili na daleko veće područje od same imotske krajine.
Od poljoprivrednih kultura uzgajaju se vinova loza krumpir, paprika, smokve i masline te pršut. Vinova loza kujundžuša je vodeća bijela sorta grožđa imotskog kraja.
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine grad Imotski ima 1452 stanovnika manje nego 2011. godine, ukupno 9312 stanovnika.
Prema popisu stanovništva iz 2011. grad Imotski ima 10 764 stanovnika, do čega je 96,78 % Hrvata, a 96,17 % stanovnika se izjasnilo pripadnicima rimokatoličke vjere.[12]
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Imotski ima 10 213 stanovnika. Po narodnosti, 95,51 % čine Hrvati.
Ukupno 95,07 % Imoćana se izjasnilo kao pripadnici rimokatoličke vjere; 3,17 % se izjasnilo pripadnicima drugih vjera.
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: ImotskiNarodnosni sastav stanovništva prijeratne općine Imotski:
Narodnosni sastav stanovništva naseljenog mjesta (grada) Imotskog:
| broj stanovnika | 3127 | 3538 | 3704 | 4307 | 4827 | 5410 | 5693 | 5911 | 6879 | 7147 | 7362 | 8084 | 8911 | 9935 | 10213 | 10764 | 9153 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
| broj stanovnika | 871 | 1954 | 1182 | 1331 | 1446 | 1511 | 1697 | 1457 | 1701 | 1808 | 1874 | 2422 | 3234 | 4000 | 4347 | 4757 | 4008 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Športski klubovi Imotskog:
Športski turniri i druga natjecanja:
Podrobniji članak o temi: Kategorija:Životopisi, Imotski
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
.gif)
