![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/51/Magische_symbole_und_ger%25C3%25A4te_barrett_the_magus.jpg/640px-Magische_symbole_und_ger%25C3%25A4te_barrett_the_magus.jpg&w=640&q=50)
Ceremonijalna magija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ceremonijalna magija ili ritualna magija, poznata još i kao visoka magija, za razliku od nižeg stupnja magije koja se bavi vradžbinama i proricanjem, je vrsta magija koja se u svojim magičnim postupcima služi složenim i detaljno razrađenim ritualima, simbolima i znanjima s područja astrologije, kabale, magije, anđeologije, demonologije i drugih okultnih znanja i vještina, a također uključuje i druga napredna znanja poput astronomije i znanja hebrejskog i latinskog jezika.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/51/Magische_symbole_und_ger%C3%A4te_barrett_the_magus.jpg/640px-Magische_symbole_und_ger%C3%A4te_barrett_the_magus.jpg)
Ova vrsta magija veliku važnost pridaje vanjskim sredstvima, poput dekora, predmeta i obreda i vidljivim učincima. Najvažniji priručnici ceremonijalne ili obredne magije su Magus Francisa Barretta (1. pol. 19. st.) i Dogma i ritual visoke magije Eliphasa Levija (1810. – 1875.).[1]
U središtu ceremonijalne magije su umijeća evokacije i invokacije te kontrole prizvanih božanskih entiteta ili demona. Takvi obredi opisani su u starijim grimorijima koji donose detaljne upute magijskih operacija i alata koji se koriste u tim operacijama. Svrha ceremonijalne magije je pokušaj dobivanja moći od Boga radi uspješne kontrole zloduha. Zaziv milosti Božjoj potrebnoj za obavljanje magijskih obreda primjenjivao se i prilikom prakticiranja crne magije.[2]