From Wikipedia, the free encyclopedia
Biokovo (pučanstvo Zagore zove ga i Bijakova, Biakova[1]) planinski je masiv u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koji dijeli Jadran od Zagore.
Biokovo | |
---|---|
Planina | |
Pogled na Biokovo iz Gornjih Brela | |
Položaj | |
Koordinate | 43°20′31″N 17°03′12″E |
Država | |
Najbliži gradovi | Makarska, Vrgorac |
Dio gorja | Dinaridi |
Fizikalne osobine | |
Najviši vrh | Sveti Jure - 1762 m |
Ostali vrhovi | Troglav (1658 m) Sveti Ilija (1642 m) Šćirovac (1619 m) Kimet (1536 m) Veliki Šibenik (1467 m) Vošac (1421 m) Sutvid (1332 m) Sveti Roko (1228 m) Bukovac (1262 m) |
Planinarstvo | |
Najlakša staza | Poučni ekološki put "dr. fra Jure Radić" |
Planinarski domovi | PD "pod Sv. Jurom" PD "Slobodan Ravlić" (Lokva) PD "Vošac" PD "Podgorska kuća" (Podglogovik) PD "Bukovac" PD "Kaoci" PD "Akademik Josip Roglić" |
Biokovo se nalazi na području gradova Makarska i Vrgorac, te općina Brela, Baška Voda, Tučepi, Podgora, Gradac, Zagvozd, Zadvarje i Šestanovac. Sela u Zagori pod Biokovom smještena su na 1100 m nadmorske visine. Proteže se duž Jadranske obale od prijevoja Dubci do Bačinskih jezera (općina Ploče), a sjeveroistočnu granicu čini dionica autoceste A1. Ponekad se u masiv Biokova u širem smislu ubrajaju i Vrgorsko gorje s hrptima Šibenika, Mihovila i Matokita.[2]
Najviši vrh planine je Sveti Jure, visok 1762 metra, na kojem se nalazi TV odašiljač i do kojeg vodi Biokovska cesta duga 23 km.
Sjeverni dio planine Biokovo je proglašen Parkom prirode 1981. godine. Republika Hrvatska je 1998. godine osnovala Javnu ustanovu Park prirode Biokovo, čija je djelatnost zaštita, održavanje i promicanje Parka prirode Biokovo.[3][4]
Glavni ulaz na planinu Biokovo, uz brojne šetne staze, nalazi se na 6. kilometru državne ceste Makarska – Vrgorac (predio Stara), gdje počinje Biokovska cesta, a označen je znakovima obavijesti i smeđom signalizacijom.[5]
Biokovom dominiraju ponikve. Neke su izrazito duboke, čak i više od 100 metara. Neke su urušene, dok se neke nastavljaju u duboke jame. Ovaj specifičan oblik površinskog krša naziva se mrežasti krš.[6]
Sveti Jure je, sa svoja 1762 metra visine, najviši vrh Biokova i treći najviši planinski vrh Hrvatske, iza vrha Sinjal na Dinari (1831 m) te vrha Kamešnica na planini Kamešnici (1809 m). Do njega je moguć pristup planinarskim stazama,[7] kao i Biokovskom cestom, najvišom hrvatskom prometnicom.
Sa Svetog Jure se pruža fantastičan pogled na Makarsko primorje, otoke i Zabiokovlje. Za vedrih dana moguće je vidjeti planinu Monte Gargano u Italiji, udaljenu 250 km. U ljetnoj je sezoni vrh atraktivna turistička lokacija, na koju brojne turiste dovoze minibusevi.
S obzirom na nadmorsku visinu i činjenicu da se nalazi na razmeđi mediteranske i kontinentalne klime, na Svetom Juri je prosječna godišnja temperatura oko 4 °C, a snijeg se zadržava veći dio godine; ovo je jedna od najhladnijih točaka Hrvatske.[8]
Na samom vrhu, na koji je pristup zabranjen, nalazi se radio-televizijski odašiljač,[9] koji je 1965. godine izgradila tadašnja Televizija Zagreb. Za potrebe gradnje sagrađena je i cesta, koja je asfaltirana 1978. godine. Cesta je izgrađena radom i zalaganjem lokalnog stanovništva. Odašiljač je visok 90 metara, a vrh odašiljača je najviša točka u Hrvatskoj, s visinom od 1850 metara.
Na Svetom Juri se nalazi istoimena crkvica, izgrađena 1968. godine nedaleko od stare crkvice,[10] srušene zbog gradnje odašiljača. Misno slavlje u crkvici održava se zadnje subote u srpnju, kada većina vjernika iz Primorja i Zagore dolazi do nje pješice.[11][12]
Pod vrhom je planinarski dom "Pod Svetim Jurom", u vlasništvu Parka prirode Biokovo.
Osim vrha Sveti Jure koji se nalazi u katastarskoj općini Župa Biokovska, planina Biokovo ima još nekoliko vrhova iznad 1000 metara:[13]
Velika Kapela (Sutvid) 1155 m, najviši vrh južnog dijela Biokova. Na ovaj vrh moguće je pristupiti s južne strane iz mjesta Zaostrog, te sa sjeverne strane iz sela Brikva. Od navedenog vrha Biokovo se reljefno polako “spušta” sve do posljednjeg biokovskog vrha Sv. Ilija 773 m, koji se nalazi iznad mjesta Gradca.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.