From Wikipedia, the free encyclopedia
Crni bor (lat. Pinus nigra) je crnogorično drvo iz porodice Pinaceae.
| Crni bor | |
|---|---|
 Crni bor | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Pinophyta |
| Razred: | Pinopsida |
| Red: | Pinales |
| Porodica: | Pinaceae |
| Rod: | Pinus |
| Podrod: | Pinus subg. Pinus |
| Sekcija: | P. sect. Pinus |
| Podsekcija: | P. subsect. Pinus |
| Vrsta: | P. nigra |
| Dvojno ime | |
| Pinus nigra L. | |
| Rasprostranjenost | |
 1: Pinus nigra subsp. nigra (1a: var. nigra, 1b: var. pallasiana, 1c: var. caramanica). 2: Pinus nigra subsp. salzmannii (2a: var. salzmannii, 2b: var. corsicana, 2c: var. mauretanica) | |
| Baze podataka | |
Raste u južnoj Europi, sjeverozapadnoj Africi i Maloj Aziji. U Hrvatskoj je autohtona vrsta drveća.
Naraste do 40 m. Krošnja je jajasta, a u starijoj dobi i na kamenitom tlu široko zaobljena ili kišobranasta, gotovo vodoravno zaravnjenog vrha. Kora je debla tamno-siva i izbraždena. U starijoj dobi je duboko raspucala na nepravilne izdužene ploče. Debela je i do 10 cm. Pupovi su smolasti, okruglasti, u pršljenovima, prekriveni tankim sivim ljuskicama. Dugi su 1 do 2 cm. Cvjetovi su jednospolni. Muški cvjetovi su žućkasti, oko 2 cm dugi, u grupama. Ženski su cvjetovi pojedinačni. Cvjeta u svibnju. Iglice su tvrde, blago povijene, tamno-zelene, 8-15 cm duge, 1.5 - 2 mm debele, naglo ušiljenog žućkasta vrha. Nalaze se u bjelkastom, oko 1 cm dugom rukavcu, po 2 u svežnju. Češeri su simetrični, 5-8 cm dugi i do 4 cm debeli, žuto-smeđi, dozrijevaju u 3. godini. Češerne su ljuske odrvenjene, odozdo čađavo crne. Zriju druge godine, a otvaraju se u proljeće treće godine. Razmnožava se sjemenom. Sjeme klije sa 6-10, većinom 8 supaka. Sivosmeđe je boje, dugo 5-7 mm, široko oko 4 mm, s oko 2 cm dugim krilcem. Jedan kilogram sjemena sadrži oko 53 000 sjemenki, čija je klijavost preko 80%. Ima korijensku mrežu sa žilom srčanicom. Korijenje prodire između kamenja i poboljšava uvjete za ostale vrste. Drvo obiluje smolom. Ima veliku bjeliku, a razmjerno malu srž.
Naseljava kserotermna staništa, pretežno na vapnencu, dolomitu i serpentinu, većinom na toplijim ekspozicijama, brdskog i gorskog pojasa. Tvori čiste ili miješane sastojine.
Rasporstranjen je u srednjoj i južnoj Europi i zapadnoj Aziji.
Vrsta je polusvijetla, može podnijeti postranu zasjenu obližnjeg drveća. Pomladak treba dosta svjetla za razvoj, ipak podnosi više zasjene od pomlatka običnog bora. Što je sastojina kvalitetnija, zahtjevi za svjetlom su manji. Otporan je na sušu te dobro podnosi mraz. Umjereno je osjetljiv na zimske studeni. Nije osjetljiv na dim, tvorničku prašinu i štetne plinove pa je pogodan za osnivanje zelenih površina u blizini industrijskih središta. Vrlo je značajan za pošumljavanje, jer je skroman u zahtjevima na vodu i svojstva tla. Popravlja tlo, podnosi sušu, žegu i buru. Živi do 500 godina.
Vrsta je podijeljena na dvije podvrste, a svaka se dalje dijeli na tri varijeteta.[2][3] Neki znanstveni autoriteti (npr. Flora Europaea) neke varijetete nazivaju podvrstama, ali to je više tradicionalna, a ne čisto taksonomska podjela, jer su razlike između taksona male.[4]
Podvrste:
U Hrvatskoj rastu Pinus nigra var. austriaca – austrijski crni bor i Pinus nigra var. dalmatica – dalmatinski crni bor (Vidova gora na Braču, viši predjeli Hvara i Pelješca). Postoje i krimski, kalbrijski, balkanski, zlatiborski varijeteti crnog bora.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
