kemijski element From Wikipedia, the free encyclopedia
Za druga značenja pogledajte Ba.Barij je kemijski element atomskog (rednog) broja 56 i atomske mase 137,327(7) g/mol. U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol Ba.
| barij | ||
|---|---|---|
|
| ||
| Osnovna svojstva | ||
Element Simbol Atomski broj |
barij Ba 56 | |
| Kemijska skupina | zemnoalkalijski metali | |
| Grupa, perioda, Blok | 2, 6, s | |
| Izgled | srebrnosiva krutina | |
| Gustoća1 | 3510 kg/m3 | |
| Tvrdoća | 1,25 (Mohsova ljestvica) | |
| Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2 |
(25 °C) 28,07 J mol–1 K–1 | |
| Talište | 727 °C | |
| Vrelište3 | 1897 °C | |
| Toplina taljenja | 7,12 kJ mol-1 | |
| Toplina isparavanja | 140,03 kJ mol-1 | |
|
1 pri standardnom tlaku i temperaturi | ||
| Atomska svojstva | ||
| Atomska masa | 137,327(7) g/mol | |
| Elektronska konfiguracija | [Xe] 6s2[1] | |
Barij (od grčke riječi baris, što znači težak) je srebrnasti, mekani zemnoalkalijski metal kemijski sličan kalciju, ali od njega reaktivniji. U prirodi se javlja isključivo u spojevima, najčešće kao mineral barit i viterit (BaCO3). Benitoit je rijedak dragi kamen čiji je sastojak barij.
Vrlo lako oksidira na zraku, a voda i alkohol brzo ga nagrizaju. Na sobnoj temperaturi površinski oksidira, pa se čuva pod mineralnim uljem (u petroleju). Usitnjeni je barij piroforan, i zapaljen na zraku izgara u barijev oksid i barijev nitrid, a na višoj stvara vodik i barijev peroksid.
Barij je prvi prepoznao 1774. godine Carl Scheele, a izolirao ga je 1808. godine Sir Humphry Davy u engleskoj, a u čistom stanju dobiven je 1901.g. Oksidu je Guyton de Morveau prvo dao ime barot, što je Antoine Lavoisier promijenio u barita, iz čega je izvedeno ime barij da bi se opisao metal.
Dobiva se elektrolizom vodene otopine barijeva klorida uz živinu katodu, te naknadnu destilaciju dobivenog amalgama, redukcijom oksida aluminijem, pri sniženom tlaku ili elektrolizom taline barijeva klorida.
Danas se proizvodi se redukcijskom oksida aluminijem ili silicijem u vakuumskoj peći na 1200 °C.
Elementarni barij malo se primjenjuje, uglavnom samo kao dodatak nekim slitinama. Kao elementaran se primjenjuje primjerice kao geter u proizvodnji radio-cijevi), i ključni je element kod YBCO supravodiča.
Veliku primjenu nalazi u spojevima. U spojevima je dvovalentan, a spojevi su mu bezbojni, u praškastom stanju bijeli. Spojevi ovog elementa su značajni zbog velike gustoće. To se odnosi na većinu barijevih minerala, tako se barijev sulfat, BaSO4, često naziva "teški špar" zbog svoje velike gustoće (4.5 g/cm3).
Barij se sastoji od sedam stabilnih izotopa. Poznata su 22 izotopa barija, ali je većina njih jako radioaktivna i njihov poluživot se kreće od nekoliko milisekundi do nekoliko minuta. Jedini izuzetci su 56Ba133 čiji je poluživot 10.51 godina i 56Ba137m s plouživotom od 2.55 minuta.
Svi spojevi barija koji su topljivi u vodi ili kiselinama su jaki otrovi. U vrlo malim količinama, barij se ponaša kao mišićni stimulans, dok kod većih količina djeluje na živčani sustav, uzrokujući nepravilnosti u radu srca, tremor, slabost, anksioznost, dispneju i paralizu. Ovo se događa zbog njegove sposobnosti blokacije ionskih kanala kalija, koji su bitni za pravilno funkcioniranje živčanog sustava.
Barijev sulfat može se uzeti oralno, zbog svoje velike netopljivosti u vodi i potpuno se eliminira iz digestivnog trakta. Za razliku od drugih teških metala, barij se ne bioakumulira. Ako se udiše prašina koja sadrži spojeve barija, može doći do akumulacije u plućima dovodeći do stanja koje je poznato kao baritoza.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
