Aleksandar Vasilijevski
From Wikipedia, the free encyclopedia
Aleksandar Mihajlovič Vasilijevski (rus. Алекса́ндр Миха́йлович Василе́вский), (30. rujna 1895. – 5. prosinca 1977.) bio je sovjetski časnik Crvene armije, promaknut u maršala Sovjetskog Saveza 1943. Bio je voditelj generalskog osoblja tijekom Drugog svjetskog rata, te ministar obrane od 1949. do 1953. Kao zapovjednik generalskog osoblja, Vasilijevski je bio odgovoran za nadgledanje planiranja skoro svih sovjetskih ofenziva, od Staljingradske ofenzive do Istočnopruske ofenzive i bitke za Königsberg.
Aleksandar Vasilijevski Алекса́ндр Миха́йлович Василе́вский | |
---|---|
Poštanska marka s likom Vasilijevskog | |
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 30. rujna 1895. |
Mjesto rođenja | Vičuga, Rusija |
Datum smrti | 5. prosinca 1977. |
Mjesto smrti | Moskva, Rusija |
Nacionalnost | Rus |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | 1915.-1917. 1919.-1959. |
Čin | Maršal Sovjetskog Saveza |
Ratovi | Prvi svjetski rat Ruski građanski rat Poljsko-sovjetski rat Drugi svjetski rat |
Vojska | Ruska carska vojska Crvena armija |
Vasilijevski je svoju vojnu karijeru započeo u Prvom svjetskom ratu, a do 1917. imao je čin satnika. Na početku Oktobarske revolucije i građanskog rata unovačen je u Crvenu armiju, sudjelujući u Poljsko-sovjetskom ratu. Nakon rata brzo je napredovao u vojsci, postavši zapovjednik pukovnije 1930. Na toj poziciji pokazao je svoju vještinu u organizaciji i obuci trupa. Vasilijevskijev talent nije prošao neopaženo, pa je 1931. postao član Direkcije vojne obuke. Godine 1937. je, za vrijeme Staljinove čistke, promaknut u generalski čin.
Početkom sovjetskog protunapada 1943. Vasilijevski je koordinirao i pokrenuo sovjetsku ofenzivu na rijeci Don, Donbasu, Krimu, Bjelorusiji i Baltiku, završavajući rat zauzimajući Königsberg u travnju 1945. U srpnju 1945. postao je vrhovni vojni zapovjednik na Dalekom istoku, tako pokretavši i mandžursku stratešku ofenzivnu operaciju i naknadno prihvativši japansku kapitulaciju. Nakon rata postao je ministar obrane Sovjetskog Saveza, tu poziciju obnašao je do Staljinove smrti 1953. Kada je Nikita Hruščov došao na vlast, Vasilijevski je izgubio moć i bio je umirovljen. Nakon smrti pokopan je u Kremaljskom zidu na Crvenom trgu zbog zasluga koje je učinio tijekom rata, za svoj narod i Sovjetski Savez.