From Wikipedia, the free encyclopedia
Vičuga (ruski: Ви́чуга) - grad u Ivanovskoj oblasti u Rusiji. Nalazi se na 57° 15' sjeverne zemljopisne širine i 41° 53' istočne zemljopisne dužine, sjeveroistočno od gradova Ivanova i Rodnika, 30 km jugozapadno od Kinešme i 400 km sjeveroistočno od Moskve.
Vičuga | |
---|---|
Вичуга | |
1925. | |
• | Vjačeslav Stupin |
Površina | |
• Ukupna | 30 |
Visina | 135 |
Stanovništvo (2010.) | |
• Entitet | 37,583[1] |
Poštanski broj | 1553xx |
Pozivni broj | 49354 |
Stranica | www.vichuga.info |
Formira gradski okrug Vičuga,[2] a također je administrativni centar Vičugskog rajona. Kroz grad prolazi željeznica "Moskva - Kinešma", autocesta "Kinešma - Kovrov".
Kroz grad teče (prema sjeveru) rječica Vičuga, južna pritoka rijeke Volge. Izvire kod mjesta Kirikino, prolazi kroz Vičugu, Staru Vičugu, Čertovce, Novopiscovo i na kraju se s još jednom manjom rječicom u sutoci ulijeva u širem ušću (kao širi rukavac) u Volgu.
Upravno je sjedište Vičugskog rajona i jedno je od glavnih industrijskih središta Ivanovske oblasti.
Trenutni gradonačelnik je Vjačeslav Stupin.
Grad Vičuga je nastao 1925. spajanjem tridesetak naselja (19 radničkih naselja, 5 industrijskih zona, jednog sela i 5 malih sela). Infrastrukture koje su se razvile oko triju glavnih tvorničkih centara do danas su zadržale relativnu samostalnost, što je osobitost grada. Grad je dobio ime prema željezničkoj postaji (njezin je prvobitan naziv bio Nova Vičuga). Postaja je pak svoje ime dobila po najstarijem naselju u okolici - selu Vičugi (1938. bivše je selo pretvoreno u naselje Stara Vičuga).
U gradu su 1932. održani štrajk i prosvjed radnika nezadovoljnih naglim smanjenjem racija za kruh. Štrajkaši, koji su zauzeli zgradu gradskog komiteta partije, OGPU i poštu, objavili su svrgavanje sovjetske vlasti. Vlast je poslala vojsku da uguši pobunu, te je tijekom borbi bilo ubijeno nekoliko stotina radnika.[3][4]
Do 2010. Vičuga je imala status povijesnog naselja, međutim, nalogom Ministarstva kulture RF od 29. srpnja 2010., N 418/339, grad je lišen tog statusa.[5]
Grad Vičuga je mjesto u kojem su u 19. stoljeću nastale velike trgovačko-industrijske dinastije: Konovalovi, Razorjonovi, Mindovski, Morokini, Peljovini. Zahvaljujući njima krajem 19. stoljeća - početkom 20. stoljeća nastala je velika industrija u gradu i rajonu Vičuga, u gradovima Kinešma, Navoloki, Zavolžsk, Jurjevec. Gradovi Vičuga i Navoloki i naselje Kamenka nastali su zbog tvornica. Kotarsko središte Kinešma se, zahvaljujući vičugskim fabrikantima, iz obrtničkog gradića pretvorilo u veliko industrijsko središte.
Jedan od najznačajnijih vičugskih fabrikanata bio je Aleksandr Konovalov, poduzetnik, političar, ministar trgovine i industrije za vrijeme Privremene ruske vlade 1917. godine.
1930-ih dolazi do "vinogradovskog pokreta" (stahanovski pokret u tekstilnoj industriji), čijim su pokretačima postale tkalje Jevdokija Vinogradova i njezina prezimenjakinja Marija Vinogradova.
U gradu Vičugi su se rodili zapovjednici Velikog domovinskog rata 1941. – 1945.: maršal Aleksandr Vasilevskij, maršal zrakoplovstva Semjon Žavoronkov, general pukovnik Leonid Sandalov, general bojnik zrakoplovstva Nikolaj Belov, general bojnik Grigorij Šolev, general bojnik Ivan Koroljov, generali A. Sitnov, B. Povarkov i G. Doždikov. U okolici Vičuge, u selu Hrenovo, zvanje učitelja je stekao budući glavni maršal zrakoplovstva Aleksandr Novikov.
Iz Vičuge potječu zemljoradnički narkomi Mihail Černov i Ivan Benediktinov, poznati psiholog Jakov Ponomarjov, dječji infektolog Aleksandra Dobrohotova (glavni pedijatar Ministarstva zdravstva SSSR-a, 1945. – 1952.), krajobrazni arhitekt Valentin Mindovskij. S Vičugom je povezana i Nonna Muravjova, državnica 1950-1960-ih (ministrica socijalne skrbi RSFSR-a, predsjednica Centralne revizijske komisije KPSS). Vrijedi spomenuti ekonomista Nikolaja Kondratjeva, ministra strojogradnje SSSR-a Ivana Sinicina i arktičkog istraživača Borisa Noldea.
Vičuga je zavičaj revolucionara, državnika, gospodarstvenika Vladimira Andronnikova, Isidora Ljubimova i Sergeja Klimohina.
U gradu je živio mučenik Nikodim (Krotkov), arhiepiskop Kostromski i Galicki. U Hrenovu se školovao mučenik Grigorij Averin. Iz sela Zolotilova (20 km od Vičuge) dolaze braća Gennadij i Gerontij Lakomkin, značajni predstavnici starovjerstva prve polovice 20. stoljeća.
S Vičugom su povezani poznati sociolog Pitirim Sorokin (školovao se u selu Hrenovo Ivanovske oblasti, 3 km od grada), umjetnik Jefim Čestnjakov, kazališni redatelj Aleksej Popov (njegov prvi redateljski posao bio je osnivanje kazališnog studija i režija prve predstave 1918. u selu Bonjački), dramaturg Aleksej Potehin, pisac Pavel Meljnikov-Pečerskij, pjesnik Dmitrij Belov.
U okolici Vičuge nalazila se Hrenovska crkveno-učiteljska škola, koja je u sovjetsko doba bila pedagoški tehnikum, a zatim pedagoško učilište.
Prema godinama dodjeljivanja.
U Vičugi program emitiraju televizijski kanali: Pervyj kanal, Rossija 1, TV Centr, NTV, Rossija K, TNT, Rossija 2.
Od novina se izdaju:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.