američka mini serija From Wikipedia, the free encyclopedia
Združena braća (engleski: Band of Brothers) jest 10-dijelna mini serija iz 2001. o Drugom svjetskom ratu, zasnovana na istoimenoj knjizi koju je napisao historičar i biograf Stephen E. Ambrose. Izvršni filmski producenti su Steven Spielberg i Tom Hanks, koji su ranije sarađivali u filmu slične tematike Spašavanje vojnika Ryana (1998).[1] Epizode su prvo prikazane na HBO-u, a još uvijek se često prikazuju na TV-mrežama širom svijeta.[2]
Združena braća | |
---|---|
Izvorni naslov | Band of Brothers |
Glumci | Damian Lewis Ron Livingston Matthew Settle Donnie Wahlberg Scott Grimes Peter Youngblood Hills Shane Taylor Rick Gomez Michael Cudlitz Nicholas Aaron James Madio i dr. |
Porijeklo | Sjedinjene Američke Države |
Originalni jezici | Engleski Njemački Francuski Nizozemski Španski Italijanski |
Br. epizoda | 10 |
Produkcija | |
Izvršni producenti | Steven Spielberg Tom Hanks |
Producenti | Preston Smith Erik Jendresen Stephen E. Ambrose |
Trajanje | 50-72 minute |
Emitiranje | |
Originalna mreža | HBO i BBC |
Emitiranje | 9. 9. 2001 – 4. 11. 2001. |
Vanjski linkovi | |
Veb-sajt | |
Profil na IMDb-ju |
Radnja serije prati iskustva "Lahke čete" 2. bataljona 506. padobranske pješadijske regimente dodijeljene 101. zračno-desantnoj diviziji Armije SAD-a. Serija pokriva četinu osnovnu obuku u kampu Toccoa (Georgia), američki padobranski desant u Normandiji, Operaciju "Market Garden", bitku za Bastogne te dalje prema kraju rata, uključujući i zauzimanje "Orlovog gnijezda".[1]
Prikazani događaji zasnovani su na Ambroseovim istraživanjima i zabilježenim intervjuima s veteranima Lahke čete. U epizodama je korišteno dosta umjetničke slobode, uz nekoliko razlika između zabilježene historije i filmske verzije.[3][4][5] Svi likovi zasnovani su na stvarnim članovima Lahke čete; neki od njih mogu se vidjeti u snimljenim intervjuima u uvodu svake epizode (međutim, njihova imena otkrivaju se tek na samom kraju čitave serije).
Naziv knjige i serije dolazi iz čuvenog Govora za dan sv. Krispina, koji drži Henrik V prije bitke kod Azincourta u istoimenoj Shakespeareovoj drami (4. čin, 3. scena). Odlomak iz ovog govora citiran je na prvoj stranici knjige, a također ga citira Carwood Lipton u posljednjoj epizodi serije.
Za razvoj serije najviše zasluga imaju Tom Hanks i Erik Jendresen. Oni su mjesecima radili na detaljima radnje i pojedinačnim epizodama.[6] Spielbergova uloga najvećim se dijelom sastojala u završnom pregledu serije te korištenju Spašavanja vojnika Ryana (u kojem su on i Hanks prethodno sarađivali) kao podloge za seriju.[7] Izjave veterana Lahke čete, poput Donalda Malarkeya, kasnije su korištene u produkciji kako bi se dodalo što je više moguće detalja.[7]
Združena braća detaljno prati (ponekad preuveličano, a ponekad sažeto) stvarne pothvate Lahke čete tokom Drugog svjetskog rata kroz 10 epizoda, počevši od padobranske obuke u kampu Toccoa pa sve do kapitulacije Njemačke. U prvom su planu iskustva majora Richarda Wintersa kroz koja prolazi dok pokušava svoju četu održati sigurnom i na okupu. Iako u seriji glumi veoma brojna glumačka postava, svaka od 10 epizoda uglavnom se fokusira na jednog člana čete i na njihove akcije tokom određenih operacija (npr., u bitki za Bastogne ili Operaciji "Market Garden").
Pošto je serija zasnovana na stvarnim događajima, sudbina likova jednaka je sudbini stvarnih članova Lahke čete. Brojni likovi ili poginu ili budu ranjeni, zbog čega neki budu poslani kući, a neki napuste bolnicu kako bi se ponovo pridružili saborcima na frontu. Sva ova iskustva i moralne, psihičke i fizičke prepreke koje vojnici moraju savladati ključni su za seriju.
U vrijeme kad se pojavila Združena braća bila je najskuplja mini serija ikad snimljena od strane HBO-a ili bilo koje druge TV-mreže[8][9], ali njena sestrinska serija Pacifik (2010) pretekla ju je i postala najskuplja TV-serija ikad snimljena u historiji.[10][11][12]
Budžet za Združenu braću iznosio je oko 125 miliona dolara ili u prosjeku 12,5 miliona po epizodi.[7] Dodatnih 15 miliona izdvojeno je za promotivnu kampanju, koja je, između ostalog, uključivala i prikazivanja serije veteranima Drugog svjetskog rata.[8]
Jedno od tih prikazivanja bilo je na plaži Utah u Normandiji. 7. juna 2001. Četrdeset sedam veterana Lahke čete prevezeno je avionom do Pariza, a zatim vozom do plaže, gdje je održana premijera serije.[13][14] Sponzor serije bila je i automobilska kompanija Chrysler, čiji su džipovi uveliko korišteni u seriji (ukupan broj vozila kreće se između 600 i 1.000).[15] Chrysler je potrošio između 5 i 15 miliona dolara na svoju reklamnu kampanju zasnovanu na Združenoj braći, uz korištenje snimaka iz serije.[15] Svaki pojedini reklamni spot pregledali su i odobrili Spielberg i Hanks.[15]
BBC je platio sedam miliona funti (10,1 milion dolara) kao koprodukcijski partner, najviše što je ikad platio za ovakav program, ali je seriju prikazivao na manjem kanalu BBC Two. Pregovore je nadzirao tadašnji britanski premijer Tony Blair, koji je lično razgovarao sa Spielbergom.[16] Jerome O'Connor, producent komedije Smiješni rat u Belfastu, u svojoj tužbi iz 2001. protiv DreamWorksa (Spielbergovog filmskog studija) naveo je da je Blair također posudio vojnu opremu i 2.000 vojnika, a da je Spielberg Blairovom sinu Euanu dao posao u produkciji.[17] Prema O'Connorovim riječima, njegov je film bio "sabotiran" jer se DreamWorks bojao da će taj film imati utjecaja na dodjeljivanje britanske titule viteza Spielbergu, koju je dobio 2001.[17]
Serija je snimana 10-ak mjeseci na aerodromu Hatfield u Hertfordshireu (Engleska), gdje su bili sagrađeni različiti setovi, uključujući i replike nekih evropskih gradova.[14] Ista lokacija korištena je i za snimanje Spašavanja vojnika Ryana.[7][9] Na velikom otvorenom polju izgrađeno je 12 različitih gradova, uključujući Bastogne (Belgija), Eindhoven (Holandija) i Carentan (Francuska).[18]
Selo Hambleden u Buckinghamshireu mnogo je korišteno u prvim epizodama za prikazivanje mjesta obuke Lahke čete u Engleskoj, kao i za neke scene kasnije u seriji.
Scene smještene u Njemačkoj i Austriji snimane su u Švicarskoj, tačnije, u selu Brienz i njegovoj okolini te u obližnjem hotelu Giessbach.
Kako bi se očuvala historijska tačnost, razni pisci uradili su dodatna istraživanja. Jedan od izvora bili su memoari člana Lahke čete, Davida Kenyona Webstera, pod nazivom Parachute Infantry: An American Paratrooper's Memoir of D-Day and the Fall of the Third Reich (Padobranska pješadija: Memoari američkog padobranca o Danu D i padu Trećeg rajha). Objavljeni su 1994. nakon Websterove smrti u nesreći sa čamcem. Ambroseova knjiga navodi citate iz tada još neobjavljenih Websterovih memoara. Websterovo izvježbano oko, iskrenost i spisateljsko umijeće pomogli su da knjiga i serija dobiju ton koji nije bio prisutan u dnevnicima drugih vojnika jer je detaljno opisan svakodnevni život jednog pješadinca dok sa saborcima prolazi razne peripetije širom Evrope.
Dale Dye, penzionirani kapetan američkih marinaca i konsultant u Spašavanju vojnika Ryana, te većina preživjelih veterana Lahke čete, kao što su Richard Winters, Bill Guarnere, Frank Perconte, Ed Heffron i Amos Taylor, također su zamoljeni da doprinesu seriji svojim prisjećanjima.[7][19] Dye, koji je još tumačio ulogu Roberta Sinka, podvrgao je glumce 10-odnevnoj obuci.[19] Velika pažnja posvećena je i oružju i uniformama. Simon Atherton, stručnjak za oružje, dopisivao se s veteranima kako bi uskladio oružje s prikazanim događajima, a pomoćnik kostimografa Joe Hobbs u velikoj se mjeri koristio fotografijama i prisjećanjima veterana.[7]
Također, većina glumaca imala je kontakt (najčešće telefonom) s ljudima koje su trebali glumiti, a nekoliko veterana došlo je na mjesto produkcije.[7] Ipak, Hanks je priznao da nisu mogli postići potpunu tačnost: "Uspjeli smo učiniti da historija stane u ekran. Morali smo značajno smanjiti broj likova, uklopiti iskustva ostalih ljudi u 10-15 likova, a neke riječi ili postupke jednih ljudi 'pripisati' drugima. Neki su skidali svoje šljemove kako bi ih mogli identificirati, iako to u borbi nikad ne bi uradili. Ali još uvijek mislim da je serija 3 ili 4 puta tačnija od većine sličnih filmova."[14]
Kao posljednji ispit tačnosti, neki veterani pogledali su pregled serije i odobrili epizode prije no što su bile emitirane.[20]
Ipak, neke su netačnosti završile u seriji, kao što je slučaj Alberta Blithea, koji je bio u fokusu 3. epizode, u kojoj se netačno navodi da je umro 1948. Ustvari, Blithe je živio do 1967, a smrt ga je zatekla u aktivnoj vojnoj službi.[21]
Pošto se serija u potpunosti fokusira na Lahku četu, u njoj učestvuje brojna glumačka ekipa, a likovi su zasnovani na stvarnim članovima Lahke čete. Glavni lik je major Richard Winters (Damian Lewis), koji je u prvom planu u većini epizoda, a naročito u "Day of Days", "Crossroads" i posljednjoj epizodi, "Points". Hanks je objasnio da je seriji bio potreban jedan centralni lik koji bi povezao čitavu priču i osjetio je da je Lewis najbolje rješenje za tu ulogu.[22]
Ron Livingston tumači kapetana Lewisa Nixona, Wintersovog najboljeg prijatelja i osobu kojoj se Winters najčešće povjerava tokom serije. Epizoda "Why We Fight" velikim je dijelom fokusirana na njega, naročito na njegovu borbu protiv (vlastitog) alkoholizma. Kapetan Ronald Speirs (Matthew Settle) predvodi četu na terenu u drugoj polovini serije i predmet je glasina između drugih vojnika, počevši od 3. epizode ("Carentan").
Uz Wintersa i Nixona, u svih 10 epizoda pojavljuju se još i Carwood Lipton (Donnie Wahlberg), Donald Malarkey (Scott Grimes), Darrell "Shifty" Powers (Peter Youngblood Hills), Eugene "Doc" Roe (Shane Taylor), iako posljednja dvojica nisu bila potpisana u početnoj špici. Radnja epizode "The Breaking Point" najviše se vrti oko Liptona i njegovog značaja za moral čete, dok se "Bastogne" fokusira na Docova iskustva kao liječnika tokom bitke za Bastogne.
U 9 epizoda pojavljuju se George Luz (Rick Gomez, Denver "Bull" Randleman (Michael Cudlitz), Robert "Popeye" Wynn (Nicholas Aaron) i Frank Perconte (James Madio). Randleman je bio predmet epizode "Replacements", u kojoj je prikazan njegov bijeg iz holandskog sela koje su okupirali Nijemci. Wayne A. "Skinny" Sisk (Philip Barrantini) nije potpisan u početnoj špici, ali se također pojavljuje u 9 epizoda.
Lynn "Buck" Compton (Neal McDonough), John "Pee Wee" Martin (Dexter Fletcher) i Joseph Liebgott (Ross McCall) pojavljuju se u 8 epizoda. Iako nisu potpisani u početnoj špici, i James "Moe" Alley Jr. (George Calil), Charles E. Grant (Nolan Hemmings), Harry Welsh (Rick Warden) i Edward "Babe" Heffron (Robin Laing) također se pojavljuju u 8 epizoda. Ben Loyd-Holmes pojavljuje se kao vojnik McIntosh u nepoznatom broju epizoda.
Potpisani u početnoj špici u 7 epizoda ili manje bili su:
Serija je velikim dijelom dobila pozitivne kritike. Caryn James iz The New York Timesa nazvala je Združenu braću "izvanrednom 10-odijelnom serijom koja savladava svoj najveći izazov: drži ravnotežu između ideala heroizma i nasilja i užasa rata, reflektirajući i ono što je civilizirano i ono što je divljačko u vezi s ratom". Ipak, u tom je članku upućena i kritika zbog generacijskog razmaka između likova i gledalaca, za što je autorica smatrala da predstavlja značajnu prepreku. TV Guide svrstao je seriju na 54. mjesto svoje liste 100 najboljih TV-serija.[23]
Robert Bianco iz USA Todaya rekao je da je serija "značajno manjkava, ali opet apsolutno izvanredna - baš kao i ljudi koje prikazuje", dodijelivši joj 4 od 4 moguće zvjezdice. Primijetio je da je bilo teško pratiti pojedinačne likove i saosjećati s njima tokom scena borbe.[24]
Tom Shales iz The Washington Posta nije bio toliko pozitivan u kritikama, navevši da serija, iako je "ponekad zapanjujuća", pati od "dezorganizacije, zbrkanog razmišljanja i osjećaja suvišnosti". Primijetio je da se "malo likova jasno izdvaja u odnosu na ratnu pozadinu. Zapravo, čitava je serija vezana za pozadinu i nema ničega što je u prvom planu. Kad je gledate 2 sata i još niste baš sigurni ko su glavni likovi, nešto nije u redu."[25]
Premijera serije 9. 9. 2001. privukla je 10 miliona gledalaca.[26] Međutim, dva dana kasnije desio se napad 11. septembra i HBO je odmah prekinuo marketinšku kampanju.[26] I pored toga, 2. epizodu gledalo je 7,2 miliona ljudi.[26]
Serija je nominirana za 19 Emmyja, a osvojila ih je 6, uključujući i one za "najbolju mini seriju", "najbolji kasting za mini seriju, film ili specijal", te "najbolju režiju u mini seriji, filmu ili dramskom specijalu". Također je osvojila i Zlatni globus za "najbolju mini seriju ili TV-film", zatim nagradu Američkog filmskog instituta, a odabrana je i za nagradu Peabody zbog "...oslanjanja i na historiju i na sjećanje kako bi se odala još jedna počast onima koji su se borili za slobodu". Dobila je još i nagradu Udruženja američkih scenarista 2003. za 6. epizodu ("Bastogne").
Svih 10 dijelova (epizoda) izdano je u DVD-kompletu 5. novembra 2002. Set se sastoji od 5 diskova sa svim epizodama, te bonus diska, na kojem se nalazi dokumentarac We Stand Alone Together: The Men of Easy Company o snimanju serije, te videodnevnik Rona Livingstona (koji glumi Lewisa Nixona). Izdan je i poseban kolekcionarski set, koji se od "običnog" razlikuje samo po tome što diskovi dođu u limenom oklopu. DVD-komplet Združene braće jedan je od najprodavanijih TV DVD-kompleta svih vremena[27] s oko 250 miliona prodanih primjeraka.[28]
Serija je izdana kao ekskluzivna HD DVD TV-serija u Japanu 2007. Povlačenjem tog formata obustavljena je i produkcija ovih DVD-ova.
Blu-ray verzija izdana je 11. 11. 2008. i postala je najprodavaniji Blu-ray[29], iako mnogi videoentuzijasti tvrde da HD DVD verzija ima bolji vizuelni kvalitet zbog prisustva digitalne redukcije šumova na Blu-ray izdanju.[30][31]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.