film Victora Fleminga iz 1939. From Wikipedia, the free encyclopedia
Prohujalo s vihorom (engleski: Gone with the Wind, poznat i pod imenom Zameo ih vjetar) slavna je američka ljubavna historijska drama iz 1939. godine koju je režirao Victor Fleming prema istoimenom romanu Margaret Mitchell. Radnja se vrti oko razmažene južnjačke ljepotice Scarlett O'Hare, koja odrasta tokom i nakon Američkog građanskog rata te se zaljubi u Rhetta Butlera.
| Prohujalo s vihorom | |
|---|---|
.jpg) Plakat prije puštanja filma u kina. Selznick je tražio da ime Vivien Leigh bude na višem mjestu tako da je na kasnijim posterima njeno ime pisalo odmah ispod Gableovog | |
| Režiser |
|
| Producent | David O. Selznick |
| Scenarist(i) |
|
| Uloge |
|
| Muzika | Max Steiner |
| Žanr | historijska drama |
| Kinematografija |
|
| Montaža |
|
| Produkcija | Selznick International Pictures |
| Distributer |
|
| Premijera |
|
| Trajanje | 224 minute |
| Zemlja | SAD |
| Jezik | engleski |
| Budžet | 3,85 miliona $ |
| Zarada | 400.176.459 $ (neprilagođeno, stvarna zarada)[1] 2.984.000.000 $ (prilagođeno inflaciji 2010. godine)[2] |
| Nasljednik | Scarlett |
Film je s vremenom postao jako slavan i hvaljen, a prilagođeno po inflaciji najkomercijalniji je film svih vremena.[3] Također se nalazi i na listi 250 najboljih filmova kinematografije na IMDb.com. Godine 1989. zbog "kulturnog značaja" uključen je u Državni filmski registar SAD-a, dok ga je Američki filmski institut stavio na 4. mjesto na listi "100 godina... 100 filmova" te na 4. mjesto na listi "10 najboljih epskih filmova".[4][5]
Amerika na početku građanskog rata 1861. godine. Plantaža pamuka Tara u Georgiji mjesto je u kojem živi južnjačka ljepotica Scarlett O'Hara, najstarija od triju kćeri u porodici O'Hara. Ona je, izgleda, najpopularnija djevojka u okrugu koju obožavaju svi mladići, osim Ashleyja Wilkesa, koji je ne primjećuje, a u koga je zaljubljena. Stoga je iznenadi kad čuje da će se on oženiti s Melanie. Prije svadbe ona mu prizna ljubav, a on joj odgovori da je također smatra atraktivnom, ali da se ipak odlučio za Melanie. Izbija rat, a Scarlett se glavom bez obzira odluči udati za Charlesa, ali ubrzo postane udovica kad ovaj pogine u bici. Majka je pošalje u Atlantu kako bi je razveselila, makar sluškinja Mammy kaže da zna da Scarlett tamo samo želi ponovno sresti Ashleyja. Tamo je imućni, jednako uobraženi i cinični Rhett Butler pozove na ples.
Ashley odlazi u rat, dok se Scarlett prijavljuje kao medicinska sestra u Atlanti kako bi uvijek bila blizu Melanie u slučaju da se on vrati. No, u gradu izbija haos tokom opsade sjevernjačke vojske 1864. godine. Melanie zatrudni, a Scarlett joj pomogne pri porođaju. Zaključno ih Rhett preveze u kočiji kako bi ih doveo natrag u Taru. Kad se Scarlett vrati kući, primijeti da ju je opljačkala sjevernjačka vojska, da joj je majka preminula, a otac izgubio razum. Tada se zakune da nikad više neće biti gladna, pa čak i ako bude morala lagati ili varati. Na plantažu se kasnije vrati i Ashley, a, da bi nabavila 300 $ za porez na polje, Scarlett se odluči udati za Franka, zaručnika njene sestre, koji je u međuvremenu otvorio uspješnu trgovinu. No, i on ubrzo umire. Na kraju se odluči udati za Rhetta. Iako je često govorio da je zaljubljen u nju, Rhett nije zadovoljan njihovim brakom jer ona i dalje mašta o Ashleyju. Rhett i Scarlett dobiju kćer, no ona pogiba pri padu s konja. Rhett više ne može podnijeti Scarlettinu razmaženost i egoističnost, te je napusti, a ona tek tada shvati da ga je voljela.
Godine 1936. objavljen je roman Prohujalo s vihorom Margaret Mitchell, te je za samo godinu dana rasprodan u čak 1.383.000 primjeraka.[6] Filmski producent David O. Selznick, šef studija Selznick International Pictures, odlučio je kupiti prava na roman nakon što je njegov montažer Kay Brown pročitao kopiju 1936. i ostao oduševljen. Mjesec dana nakon što je roman izdan, Selznick je otkupio njegova filmska prava za 50.000 $, što je tada bila rekordna svota.[7][8] Potrage za glavnom glumicom potrajale su 2 godine; među gomilom kandidatkinja na audiciju su otišle i Katharine Hepburn, Norma Shearer, Bette Davis, Barbara Stanwick, Joan Crawford, Jean Arthur, Lana Turner i Lucille Ball.[9][10] Od februara 1938. Selznickova favoritkinja privatno je bila Vivien Leigh, mlada i nepoznata engleska glumica, nakon što je vidio njen film Vatra iznad Engleske, no audicija se i dalje nastavljala, tako da je do maja 1938. Selznick već potrošio 400.000 $ a da nije imao ni gotovu glumačku listu ni gotov scenarij.[11] Leigh je na kraju 13. januara 1939. i dobila službenu potvrdu da će glumiti Scarlett O'Haru.
Clark Gable, pak, od početka je bio favorit za ulogu Rhetta Butlera. No, tada je već bio pod ugovorom od drugog studija, MGM-a, pa su šanse da ga Selznick dobije bile male. Selznick je planirao da Rhetta stoga igra Gary Cooper, ali je ovaj odbio ulogu. Kako bi ipak nekako dobio Gablea, Selznick je prihvatio neobičnu ponudu: MGM će pomoći finansirati film i posuditi Gablea, te zauzvrat dobiti 50% profita od distribucije filma. Snimanje je konačno započelo 26. januara 1939, a završilo 27. juna. Prvi režiser, George Cukor, napustio je snimanje, pa ga je zamijenio Victor Fleming, a pomogao mu je i Sam Wood. Troškovi filma popeli su se na tada astronomskih 3.9 miliona $[12] (jedini filmovi koji su tada koštali više bili su Ben-Hur iz 1925. i Hell's Angels iz 1930), no komercijalni uspjeh na kino-blagajnama nadvisio je sva očekivanja.
Od 2005. film je izdan na raskošnom četverostrukom DVD-izdanju koje je ponudilo detaljne informacije o historiji filma.[13]
Što se tiče rasnih tema, neki su kritizirali film zbog rasizma i romantiziranja stanja crnog roblja koje služi bijelcima na američkom jugu. Kolumnist Leonard Pitts okarakterizirao je film kao "romansu smještenu u Auschwitz". Ipak, većina publike 1939. nije primijetila takve prigovore. Neki su povezali lik Mammy (koju glumi Hattie McDaniel) sa sretnim robom, dok su drugi to osporavali i isticali da je ona kompleksan lik koji se ne srami biti tvrd sa svojom "gospodaricom", Scarlett O'Hara. Sam Selznick je odgovorio da film nije rasistički te da su crnoputi likovi "dražesni, vjerni i otvoreni ljudi". Malcolm X prisjeća se scene iz filma, one u kojoj sluškinja Prissy objavi Scarlett da ne zna ništa o porodu te da ne zna pomoći Melanie, na što je ova ošamari, koju je vidio kao mali dječak te mu je bilo tako neugodno da "se htio sakriti ispod tepiha". Ipak, drugi su dodali da Scarlett tokom filma ošamari i Rhetta i sestru Suellen. Zanimljivo, McDaniel nije smjela ući u kino u Atlanti jer je tada vladao zakon segregacije, što je razljutilo neke njene kolege iz filma.
Što se tiče obrađivanja spolnih tema, film je bio izuzetno suptilan i delikatan. Implicira se da je Rhett Butler ženskar koji se zabavlja i s prostitutkama, dok je Scarlett snažna žena koja ne prihvaća podređenu ulogu u društvu te upotrebljava svoje čari kako bi se udala za razne muškarce i stekla njihovu imovinu. Kad se njih dvoje kasnije vjenčaju, morat će promijeniti svoje navike. U jednoj sekvenci, nakon što je rodila prvo dijete, Scarlett počne prigovarati da se previše udebljala te odluči ne imati više djece, čime se implicira da neće više imati snošaj s Rhettom. On tada kod nje pronađe Ashleyjevu sliku te postane ljubomoran, shvativši da bi ona rado imala još djece čim bi je Ashley zavolio te da u mislima mašta o drugome.
Ona ga odbije te mu kaže da će njena vrata otad biti zaključana cijelu noć, na što Rhett nogom razbije vrata te izjavi da ga "nijedna brava neće držati vani". Neki su kritizirali i sekvencu u kojoj polupijani Rhett zgrabi ljutitu Scarlett, kaže: "Ovo je jedna noć koju me nećeš odbiti" te je u naručju odvede stepenicama u svoju sobu, očito kako bi ju prisilio na spolni odnos. Zanimljivo, u sljedećoj sceni Scarlet se probudi vesela i osvježena u krevetu, čime se implicira da je uživala u njihovoj strastvenoj noći i jednostavno zaboravila na ponos i svađe u njihovom odnosu. Tada se pojavi i Rhett i, kao gospodin, izvini se zbog svog ponašanja te objavi da sa kćerkom odlazi u London. Otad je njihov brak osuđen na propast. Isto tako, nikad se javno ne izgovori da je Scarlett izgubila nerođeno dijete kad je pala niza stepenice. Scarlett je predstavljena kao tragična figura koja uvijek teži prema onome što ne može imati, a kada to dobije, više joj nije zanimljivo.
Selznick je za kompozitora odabrao Maxa Steinera, s kojim je radio u RKO Picturesu početkom 1930-ih. Warner Bros., koji je potpisao ugovor sa Steinerom 1936, složio se da ga posudi Selznicku. Steiner je proveo 12 sedmica radeći na muzici, najduže što je ikad proveo u tom poslu, i s dužinom dva sata i 36 minuta bila je i najduža koju je napisao u karijeri. Unajmljeno je pet orkestratora, uključujući Huga Friedhofera, Maurice de Packha, Bernarda Kauna, Adolpha Deutscha i Reginalda Bassetta. Muziku karakteriziraju dvije ljubavne teme, jedna za slatku ljubav Ashleyja i Melanie's, a druga koja evocira Scarlettinu strast prema Ashleyju, iako nema ljubavne teme za Scarlett i Rhetta. Steiner se znatno oslonio na narodnu i patriotsku muziku, koja uključuje melodije Stephena Fostera, kao što su "Louisiana Belle", "Dolly Day", "Ringo De Banjo", "Beautiful Dreamer", "Old Folks at Home" i "Katie Belle", koje su činile osnovu za Scarlettinu temu; ostale istaknutije melodije jesu: "Marching through Georgia" (Henry Clay Work), "Dixie", "Garryowen" i "The Bonnie Blue Flag". Tema koja se danas najčešće povezuje s filmom jest melodija koja prati kadrove Tare, O'Harine plantaže; početkom 1940-ih "Tara's Theme" činila je muzičku osnovu za pjesmu "My Own True Love" Macka Davida. Sveukupno, muzika za film sastavljena je od 99 kompozicija. Zbog pritiska da je završi na vrijeme, Steiner je dobio nešto pomoći u komponiranju od Friedhofera, Deutscha i Heinza Roemhelda, a još dva kraća pasaža — Franza Waxmana i Williama Axta — uzeta su iz MGM-ove fonoteke.[14]
Većina kritičara složila se da je Prohujalo s vihorom veliki film koji se zaslužuje nazvati klasikom, dok je samo mala manjina odbacila radnju kao jednu sapunicu. Arsen Oremović, kritičar Večernjeg lista, izuzetno je hvalio ostvarenje i dao mu četiri od četiri "kritičarska prsta": "Iako je prošlo 60 godina, Zameo ih vjetar i danas izuzetno svježe opisuje i ironizira 'gospodu' s američkog juga, pred, za i nakon velikog građanskog rata. Njihova arogancija i napuhanost suprotstavljeni su pragmatičnim karakterima glavne junakinje Scarlett O’Hare, briljantno vođene od razmaženoga djevojčurka do hladne, sebične i proračunate zrele žene... Istodobno, film je pun života i optimističnih emocija koje ni pored ponekog razgledničarskog kadra nisu nimalo patetične i artificijelne."
Dave Kehr zaključio je: "Ako je ikada postojao film otporan na kritičare, onda je to ovaj: nije potpuno savršen, ali je nekako svejedno odličan"[15], a David Bezanson proglasio ga je remek-djelom: "Jedan od klasičnih filmova koji su definirali američku kinematografiju".[16] Joe Baltake također je hvalio film: "Ovo je jedna rijetka vrsta filma koja je uspjela zasjeniti vlastitu legendarnu reputaciju."[17] Roger Ebert stavio ga je čak na svoju listu velikih filmova: "Kao primjer čiste snage filmotvoraca, Prohujalo s vihorom i dalje je nevjerovatan".[18]
Dragan Antulov napisao je: "Ima malo filmova koji predstavljaju takav nezahvalan zadatak za kritičara kao što ga predstavlja 'Zameo ih vjetar'. Ova epska melodrama, režirana od Victora Fleminga 1939, trebala bi biti manje percipirana kao film, a više kao institucija. Za razliku od većine ostvarenja sedme umjetnosti, ova je zapravo postala dio popularne kulture u ovom stoljeću... Bilo je sigurno boljih ili važnijih filmova stvorenih u toj eri, no nijedan od njih nije uspio širiti čaroliju kroz desetljeća... No kada rat završi, a poslijeratni problemi su iza Scarlett, 'Zameo ih vjetar' u posljednjem satu tako degenerira u čistu melodramu da postane bliži svakodnevnoj sapunici nego nečemu što asociramo sa filmovima koji su 'veći od života'. Na sreću, kraj, usprkos kiču, sve fino zaokružuje. Par pamtljivih dijaloga i nezaboravni prizor na kraju vrate natrag epsku veličinu ostvarenja 'Zameo ih vjetar', velikog filma za razliku od svojeg naslova."[19]
Godine 1991. Alexandra Ripley napisala je knjigu Scarlett, neslužbeni nastavak originalnog romana Margaret Mitchell, u kojem Scarlett pokušava osvojiti Rhetta nazad te odlazi u Irsku. Po knjizi je 1994. snimljena i mini serija,[24] u kojoj su glumili Joanne Whalley i Timothy Dalton. No, ni serija ni knjiga nisu bili osobito hvaljeni te su ocijenjeni kao slab pokušaj zarade na račun originala.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
