izvršna grana vlasti Bosne i Hercegovine From Wikipedia, the free encyclopedia
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je organ izvršne vlasti Bosne i Hercegovine, koji vrši svoja prava i dužnosti kao vladine funkcije,[2] zbog toga je za ovu instituciju ponekad u upotrebi i termin Vlada Bosne i Hercegovine. Sjedište Vijeća ministara BiH je u Sarajevu, u Zgradi prijateljstva između Grčke i Bosne i Hercegovine. Trenutna Predsjedavajuća Vijeća ministara je Borjana Krišto, članica HDZ-a.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine | |
---|---|
Савјет министара Босне и Херцеговине | |
XIV saziv | |
Pregled | |
Osnovano | 3. januar 1997. |
Država / Teritorija | Bosna i Hercegovina |
Vođa | Predsjedavajući Vijeća ministara BiH |
Imenuje | Predsjedništvo BiH |
Glavni organ | Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH |
Ministarstva | |
Odgovorni organ | Parlamentarna skupština BiH |
Budžet | 1.355.400.000 KM (2024)[1] |
Sjedište | Zgrada prijateljstva između Grčke i BiH, Trg BiH 1, Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
Veb-sajt | vijeceministara.gov.ba |
Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine[3], a odobrava Predstavnički dom Parlamentarne skupštine. Predsjedavajući zatim predlaže ministre najdalje u roku od 35 dana koje, također, potvrđuje Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine službeno je naslijedilo Vladu Republike Bosne i Hercegovine imenovanjem prvog saziva Vijeća, 3. januara 1997, nakon prvih poslijeratnih općih izbora održanih 14. septembra 1996. U svojim prvim godinama postojanja imala je 2 kopredsjedavajuća i samo 3 ministarstva, s obzirom na to da je značajan dio resora prebačen na nivo novouspostaljenih kantona i entiteta. Za prve kopredsjedavajuće izabrani su Boro Bosić i Haris Silajdžić.[4]
Dana 11. februara 1999. Mirko Banjac, u to vrijeme zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, podnio je zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine za, između ostalog, ocjenu ustavnosti Zakona o Vijeću ministara BiH (Službeni glasnik BiH, br. 4/97), koja je predviđala postojanje dva kopredsjedavajuća i jednog potpredsjedavajućeg Vijeća ministara. Sud je u svojoj odluci 14. augusta iste godine, između ostalog, naveo sljedeće:[5][6]
Član V/4. Ustava Bosne i Hercegovine definiše Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, koga čine predsjedavajući Vijeća ministara i određen broj ministara po potrebi, koji su odgovorni za provođenje politike i odluka Bosne i Hercegovine iz nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine; Predsjedništvo Bosne i Hercegovine imenuje predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, koji preuzima dužnosti po odobrenju Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine; predsjedavajući Vijeća ministara imenuje ministra vanjskih poslova, ministra vanjske trgovine i druge ministre po potrebi (najviše dvije trećine ministara mogu biti imenovani sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine), koji će preuzeti dužnost po odobrenju Predstavničkog doma; predsjedavajući, također, imenuje zamjenike ministara (koji neće biti iz istog konstitutivnog naroda kao i njihovi ministri), koji preuzimaju dužnost nakon odobrenja Predstavničkog doma.
Iz navedenog slijedi da osporene zakonske odredbe koje definišu kopredsjedavajuće i potpredsjedavajućeg Vijeća ministara nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer je Ustav na jasan način uspostavio klasičnu funkciju mandatara koji i imenuje ministre sukladno članu V/4. Ustava. Prema tome, radi se o materijalnoj neustavnosti osporenih zakonskih odredbi.
Također, Parlamentarnoj skupštini BiH dao se rok od 3 mjeseca od dana objavljivanja odluke u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” da navedene odredbe Zakona usaglasi sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Nakon što to nije učinjeno, Ustavni sud je, postupajući po zahtjevu podnosioca, a na osnovu ranije odluke i pravnog stajališta iznesenog u razlozima odluke, utvrdio da određene odredbe Zakona o Vijeću ministara prestaju da važe.[7]
Na osnovu toga, naredni (III) saziv Vijeća ministara imao je samo jednog predsjedavajućeg, a prvi samostalni bio je Spasoje Tuševljak (SDS). Također, formirana su 3 nova ministarstva, koja su prenešena sa entitetskog na državni nivo: ministarstvo trezora institucija, ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice i ministarstvo za evropske integracije.
Dana 18. decembra 2002. donesen je Zakon o Vijeću ministara BiH ("Službeni glasnik BiH", broj: 38/02) od strane Visokog predstavnika Paddya Ashdowna.[8] Od narednog (VIII) saziva, predsjedavajući nije imao više nadležno ministarstvo, kako je to ranije bilo, a njegovi zamjenici su ministri u Vijeću ministara, koji moraju biti druge nacionalnosti od njega.
Također su formirana 4 ministarstva, ministarstvo sigurnosti, ministarstvo pravde, ministarstvo odbrane i ministarstvo komunikacija i prometa (ministarstvo civilnih poslova i komunikacija izgubilo je nadležnosti komunikacija), ministarstvo trezora institucija postalo je ministarstvo finansija i trezora, a nadležnosti ministarstva za evropske integracije preuzela je Direkcija za evropske integracije, stalno tijelo Vijeća ministara.[9]
Vijeće ministara čini predsjedavajući i 9 ministara. Oni rade i odlučuju na sjednicama, pri čemu je potrebno da sjednici prisustvuje više od polovine članova, a najmanje po dva ministra iz svakog konstiutivnog naroda. U cilju kvalitetnog i efikasnog djelovanja, u okviru Vijeća djeluju stalni ili privremeni uredi, direkcije, službe, odbori i druga tijela. Za svoj rad Vijeće je odgovorno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.
Od 2002. postoje devet ministarstva koji čine Vijeće ministara:
Stalna tijela Vijeća ministara su:[10]
Vijeće ministara odgovorno je za sprovođenje politika i odluka u oblastima:
Od osnivanja Vijeća ministara izabrano je četrnaest saziva.
Saziv | Predsjedavajući | Period |
---|---|---|
I saziv | Boro Bosić/Haris Silajdžić | 3. januar 1997 – 3. februar 1999. |
II saziv | Svetozar Mihajlović/Haris Silajdžić | 3. februar 1999 – 6. juni 2000. |
III saziv | Spasoje Tuševljak | 6. juni 2000 – 18. oktobar 2000. |
IV saziv | Martin Raguž | 18. oktobar 2000 – 22. februar 2001. |
V saziv | Božidar Matić | 22. februar 2001 – 18. juli 2001. |
VI saziv | Zlatko Lagumdžija | 18. juli 2001 – 15. mart 2002. |
VII saziv | Dragan Mikerević | 15. mart 2002 – 23. decembar 2002. |
VIII saziv | Adnan Terzić | 23. decembar 2002 – 11. januar 2007. |
IX saziv | Nikola Špirić | 11. januar 2007 – 28. decembar 2007. |
X saziv | 28. decembar 2007 – 12. januar 2012. | |
XI saziv | Vjekoslav Bevanda | 12. januar 2012 – 31. mart 2015. |
XII saziv | Denis Zvizdić | 31. mart 2015 – 23. decembar 2019. |
XIII saziv | Zoran Tegeltija | 23. decembar 2019 – 25. januar 2023. |
XIV saziv | Borjana Krišto | od 25. januara 2023. |
Članovi Vijeća ministara izabrani 25. januara 2023. su:
Ured | Nositelj dužnosti | Stranka | Zamjenik | |
---|---|---|---|---|
Predsjedavajuća Vijeća ministara | Borjana Krišto | HDZ BiH | Staša Košarac (SNSD) Zukan Helez (SDP) | |
Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa | Staša Košarac | SNSD | Ljiljana Lovrić (HSS BiH) | |
Ministarstvo finansija i trezora | Srđan Amidžić | SNSD | Muhamed Hasanović (SDP) | |
Ministarstvo pravde | Davor Bunoza | HDZ BiH | Elvir Mahmuzić (SDP) | |
Ministarstvo vanjskih poslova | Elmedin Konaković | NiP | Josip Brkić (HDZ BiH) | |
Ministarstvo komunikacija i prometa | Edin Forto | NS | Ognjen Janjić (DEMOS) | |
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice | Sevlid Hurtić | BH Zeleni | Duška Jurišić (NS) | |
Ministarstvo sigurnosti | Nenad Nešić | DNS | Ivica Bošnjak (HDZ BiH) | |
Ministarstvo odbrane | Zukan Helez | SDP | Slaven Galić (HDZ BiH) Aleksandar Goganović (SNSD) | |
Ministarstvo civilnih poslova | Dubravka Bošnjak | HDZ BiH | Marijana Mojić (US) |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.