hrvatska pjesnikinja i prevoditeljica (1922–2010) From Wikipedia, the free encyclopedia
Vesna Parun (10. april 1922 − 25. novembar 2010), bila je hrvatska pjesnikinja i prevoditeljica.
Vesna Parun | |
---|---|
Rođenje | Zlarin, Kraljevina Jugoslavija | 10. april 1922.
Smrt | 25. novembar 2010 godina) Stubičke Toplice, Hrvatska | (88
Zanimanje | Pjesnikinja i prevoditeljica |
Jezik | Hrvatski |
Rođena je 10. aprila 1922. na ostrvu Zlarin kod Šibenika, gdje je njen otac radio kao općinski činovnik koji je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je velika porodica (četvoro djece) živjela u prilično teškim uslovima. Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tetke i strica u Splitu, Biogradu na Moru i Šibeniku. Otac Ante je sa otoka Prvića, a majka Antica je sa Šolte. Osnovnu školu završila je u Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu, gdje je i maturirala 1940. Bila je odličan učenik i od 14. godine se izdržavala podučavajući. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
U toku Drugog svjetskog rata, prebjegli su u Split, te se vratili u Zagreb 1942. U to vrijeme su živjeli u Sesvetama kod Zagreba, gdje je njen otac radio u općini. Odatle je njen brat otišao u partizane i ubrzo poginuo. U to vrijeme se često razbolijevala. Nakon završetka rata nastavila je studije na Filozofskom fakultetu, ali je potom upisala čistu filozofiju. Godine 1947. radila je na pruzi Šamac-Sarajevo, razboljela se od tifusa, a istovremeno je doživjela krize zbog nesretne ljubavne veze koja je trajala od 1938. Sve su to bili razlozi za prekid studija. Od 1962. do 1967. živjela je u Bugarskoj, gdje se udala, pa potom i razvela.
Od tada je uglavnom živjela u Zagrebu i radila kao slobodna spisateljica. Godine 2000. je iz zdravstvenih razloga preselila u Stubičke Toplice gdje je krajem 1970-ih upoznala svoju najveću učiteljicu u životu, prosjakinju Magdicu.
Umrla je 25. oktobra 2010. u Stubičkim Toplicama u 88. godini. Sahranjena je na starom groblju pored crkve sv. Stjepana u Grohotama na Šolti.[1]
Jedna je od najpoznatijih savremenih hrvatskih pjesnikinja. Ona je i najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovine 20. stoljeća. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je raskošnošću svog pjesničkog izraza, bogatstvom tema i motiva, te svojom stvaralačkom plodnošću. Poezija je njena prava oblast, ali je nakon druge knjige pjesama počela da piše prozu i drame. Objavljeno je više od 60 knjiga poezije i proze, a postavljene su četiri njene drame. Njezina zbirka Zore i vihori (1947.) po mnogo čemu označava važan datum u razvoju novije hrvatske poezije.
Počela je vrlo rano da piše, a svoju prvu pjesmu "Pramaljeće", napisanu na otoku Visu, objavila je već sa deset godina (1932.) u listu Anđeo čuvar. Slijedi pjesma "Zov" objavljena 1938. u časopisu Sjeme, glasilu muške klasične gimnazije, čiji su urednici bili Jure Kaštelan i Živko Jeličić. Sama ta pjesma nosi dah osnovne ideje vodilje: himne životu, radu i hrabrosti. Pored poezije, pisala je dječije i satirične pjesme, prozu i drame. Njena djela su prevedena na mnoge jezike.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.