From Wikipedia, the free encyclopedia
Secesijska arhitektura u Bosni i Hercegovini javlja se na samom početku 20. vijeka pod uticajem međunarodnog pokreta u umjetnosti sa kraja 19. vijeka. Secesijska arhitektura je složena umjetnička pojava i prvenstveno predstavlja izraz i shvatanje upotrebe ukrasnih elemenata. Suština nove umjetnosti nije vječna i kanonizirana ljepota, nego odraz duha svoga vremena. Glavni elementi prepoznatljivosti secesijske arhitekture su raščlanjenost elemeneta i dekorativnost.
Secesijska arhitektura u Bosni i Hercegovini se pojavila zajedno sa političkim smjerovima koji su nastojali da odcijepe bosansku kulturu od njenih prijašnjih udruženja i asimiliraju je u evropski kolotok.
Za svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine arhitekta Zemaljske vlade u Sarajevu Karlo Panek, projektirao je paviljon Bosne i Hercegovine, koji je predstavljao simbolički sklop graditeljskih oblika različitih epoha. Dominirali su oblici islamske umjetnosti, kao izraz bosanskohercegovačkog podneblja.[1] Paviljon je sadržavao i elemente secesijske umjetnosti iskazani u biomorfnoj stiliziranoj ornamentici (zmijolike linije, floralna dekoracija, dinamika motiva). Za svoje djelo Panek dobio je nagradu francuskog ministra.
Osnovni vid izražavanja secesijske arhitekture u Bosni i Hercegovini podrazumjevao je odvajanje od historicizma i kulturoloških aspekata društva.
Daljni razvoj obilježen je dominacijom dekorativnog shvatanja nove arhitekture. Njen duh najbogatije se izrazio u stambenoj arhitekturi (stambena vila, zgrade kolektivnog stanovanja, najamne stambene zgrade, stambena palača), prvenstveno što je najzastupljenija, ali i zbog slobodnijeg odnosa prema ovoj arhitektonskoj temi.
Posebno pažljivo i studiozno rješavana su unutrašnja pročelja, okrenuta ka jugu, najčešće u vidu lođa u drvenoj konstrukciji, u finoj i bogatoj izvedbi. Tako stambena zgrada dobiva dva pročelja, ono više reprezentativno, prema ulici, i drugo više intimno, prema dvorištu, stilski jedinstvena, oblikovana različito.[1] Poznatiji objekti u stilu secesije su:
Vjerski objekti izgrađeni u periodu 1900-1918. nisu rađeni u duhu secesijske umjetnosti. Svi ovi objekti izgrađeni su u duhu historicizma u skladu sa ustaljenim pravilima primjene historijskih stilova i njihovih semantičkih značenja. Secesijski oblici javljaju se na nekoliko vjerskih objekata kao detalji: na zvoniku crkve svetog Ilije u Zenici, iznad portala župne crkve u Bugojnu i crkvi ženskog samostana u Čardaku kod Modriče.[1]
Secesijska obilježja poprimaju i industrijski objekti, banke i pošte:
Razvoj secesijske arhitekture obilježen je dominacije dekorativnog shvatanja. U Bosni i Hercegovini arhitekte su se oslanjale na bečke uzore, a Wagnerova arhitektura je najviše interpretirana. Najtipičniji oblici dekoracije su: biomorfne stilizacije, floralni ornamenti, ritmizirane linije, nabujale vitice, polipi, glava Meduze sa zmijama.
Horizontalno tekući dekorativni motiv, često je primjenjivan i u različitim rješenjima.
Floralni motiv je najčešće na portalima i to na dijelovima od kovanog željeza. Motiv cvijeta javlja se na zidnoj ravni (kultivirani malter). Prisutni su cvjetovi: perunike, orhideje, ljubičice, a ponajviše blještavog suncokreta i kestena.
Maskeron, u vidu glave žene sa obiljem traka i vitica koje se spuštaju niz međuprozorske stupce, ponekad je dominantan motiv na pročelju, ali i u zoni atike.
Rokoko vjenčići i girlande, u Beču kao izraz mjesta, u Sarajevu su se često koristili. Najčešće kiparske teme su atlanti koji podupiru doksat ili piramidalna kompozicija u zoni atike koja naglašava ugao građevine.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.