From Wikipedia, the free encyclopedia
Proteini akutne faze (APP) su klasa proteina čije se koncentracije u krvnoj plazmi ili povećavaju (pozitivni proteini akutne faze) ili smanjuju ( negativni proteini akutne faze) kao odgovor na upalu. Ovaj odgovor se naziva reakcija akutne faze (također zvana reakcija akutne faze). Reakcija akutne faze karakteristično uključuje groznicu, ubrzanje perifernih leukocita, cirkulirajućih neutrofila i njihovih prekursora.[1] The terms acute-phase protein and acute-phase reactant (APR) are often used synonymously, iako su neki APR (strogo govoreći) polipeptidi pre nego proteini.
Kao odgovor na povredu, lokalne upalne ćelije (neutrofilni granulociti i makrofagi luče određeni broj citokina u krvotok, od kojih su najznačajniji interleukini IL1, i IL6, i TNF-α. Jetra reaguje tako što proizvodi mnogo reaktanata akutne faze. Istovremeno, proizvodnja niza drugih proteina je smanjena; ovi proteini se, stoga, nazivaju "negativnim" reaktantima akutne faze. Povećani proteini akutne faze iz jetre također mogu doprinijeti promociji sepse.[2]
TNF-α, IL-1β i IFN-γ su važni za ekspresiju inflamatornih medijatora kao što je prostaglandin s i leukotriene, a oni također uzrokuju proizvodnju faktora aktivacije trombocita i IL-6. Nakon stimulacije proupalnim citokinom, Kupfferove ćelije proizvode IL-6 u jetri i predstavljaju ga hepatocitima. IL-6 je glavni posrednik za hepatocitnu sekreciju APP. Sinteza APP se takođe može indirektno regulisati kortizol. Kortizol može poboljšati ekspresiju receptora IL-6 u ćelijama jetre i inducirati proizvodnju APP posredovanu IL-6.[1]
Pozitivni proteini akutne faze služe (kao dio urođenog imunskog sistema) različitim fiziološkim funkcijama unutar imunskog sistema. Neki djeluju tako da unište ili inhibiraju rast mikroba, npr. C-reaktivni protein, manoza-vezujući protein,[3] komplementni faktori, feritin, ceruloplazmin, serumski amiloid A i haptoglobin. Drugi daju negativnu povratnu informaciju o inflamatornom odgovoru, npr. serpins. Alfa 2-makroglobulin i faktori koagulacije utiču na koagulaciju, uglavnom je stimulišući. Ovaj pro-koagulantni efekat može ograničiti infekciju hvatanjem patogena u lokalne krvne ugruške.[1] Takođe, neki proizvodi koagulacionog sistema mogu doprinijeti urođeni imuni sistem svojom sposobnošću da povećaju vaskularnu permeabilnost i djeluju kao hemotaktički agens za fagocitne ćelijes.Šablon:Citation potreban
Protein | Funkcija imunskog sistema |
---|---|
C-reaktivni protein | Opsonin na mikrobima[4] (not an acute-phase reactant in mice) |
P komponenta serumskog amiloida | Opsonin |
Serumski amiloid A |
|
Komplementni faktori | Opsonizacija, liza i zgrušavanje ciljnih ćelija. Hemotaksija |
Manan-vezujući lektin | Manan-vezujući lektinski put aktivacije komplementa |
Fibrinogen, protrombin, faktor VIII, von Willebrandov faktor |
Faktori koagulacije, hvatanje invazivnih mikroba u krvnim ugrušcima. Neki uzrokuju hemotaksiju |
Inhibitor aktivatora plazminogena1 (PAI-1) | Sprečava razgradnju krvnih ugrušaka, inhibicijom aktivatora tkivnog plazminogena (tPA) |
Alfa 2-makroglobulin | * Inhibitor koagulacije inhibicijom trombina.[5]
|
Feritin | Vezuje željezo, inhibira mikrobni unos željeza |
Hepcidin[6] | Stimuliše internalizaciju feroportina, sprečavajući oslobađanje gvožđa vezanog za feritin unutar crevnih enterocita i makrofaga |
Ceruloplazmin | Oksidira gvožđe, olakšava feritin, inhibira mikrobno upijanje gvožđa |
Haptoglobin | Veže hemoglobin, inhibira unos željeza od mikroba i sprječava oštećenje bubrega |
Orosomukoid (Alfa-1-kiseli glikoprotein, AGP) |
Nositelj steroida |
Alfa 1-antitripsin | Serpin, smanjuje upalu |
Alfa 1-antihimotripsin | Serpin, smanjuje upalu |
"Negativni" proteini akutne faze smanjuju upalu. Primjeri uključuju albumin,[7] transferin,[7] transtiretin,[7] retinol-vezujući protein, antitrombin, transkortin. Smanjenje takvih proteina može se koristiti kao marker upale. Fiziološka uloga smanjene sinteze takvih proteina je općenito da sačuva aminokiseline za efikasniju proizvodnju "pozitivnih" proteina akutne faze. Teorijski, smanjenje transferina bi se dodatno moglo smanjiti povećanjem regulacije transferinskih receptora, ali se čini da se potonji ne mijenja s upalom.[8]
Mjerenje proteina akutne faze, posebno C-reaktivnog proteina, je koristan marker upala, kako u medicinskoj tako i u veterinarskoj kliničkoj patologiji. Ona je u korelacijama sa brzinom sedimentacije eritrocita (ESR), međutim ne uvijek direktno. To je zbog toga što ESR u velikoj mjeri ovisi o povišenju fibrinogena, reaktanta akutne faze s poluživotom od otprilike jedne sedmice. Ovaj protein će stoga duže ostati viši uprkos uklanjanju upalnih podražaja. Nasuprot tome, C-reaktivni protein (sa poluživotom od 6-8 sati) brzo raste i može se brzo vratiti u normalne granice ako se koristi liječenje. Naprimjer, kod aktivnog sistemskog eritemsog lupusa može se naći povišen ESR, ali normalan C-reaktivni protein.Također mogu ukazivati na zatajenje jetre.[9]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.