Remove ads
Poslanikova džamija (arapski: المسجد النبوي; El-Mesdžidun-nebevi) jest džamija u Medini koju je ustanovio i prvobitno sagradio Božiji poslanik Muhammed, To je druga sagrađena džamija u historiji islama, a danas jedna od najvećih džamija na svijetu. Također je drugo najsvetije mjesto u islamu, odmah nakon Mesdžidul-harama u Mekki.[1] Uvijek je otvorena, bez obzira na doba dana i godine.
| Poslanikova džamija | |
|---|---|
 | |
  Prikazano na karti (Saudijska Arabija) | |
| Osnovne informacije | |
| Lokacija |  Medina |
| Geografske koordinate | 24.468333°N 39.610833°E |
| Religija | Islam |
| Pokrajina | Medina |
| Administracija | Vlada Saudijske Arabije |
| Arhitektonski opis | |
| Arhitektonski tip | Džamija |
| Arhitektonski stil | Klasični i savremeni islamski; osmanski; memlučki |
| Specifikacije | |
| Kapacitet | 600.000 (1.000.000 za vrijeme hadža) |
| Munare | 10 |
| Visina munare | 105 m |
Džamija je najprije bila spojena s Muhammedovom kućom, u kojoj je on živio nakon preseljenja iz Mekke. I sam je učestvovao u fizičkim radovima na njenoj izgradnji. U početku nije imala krov (u današnjem smislu). Služila je kao centar zajednice, sud i vjerska škola. U njoj je postojala izdignuta platforma za ljude koji su učili i izučavali Kur'an. Kasniji islamski vladari uveliko su proširili i ukrasili džamiju. Godine 1909. postala je prvo mjesto na Arapskom poluostrvu s električnim osvjetljenjem. Pod kontrolom je Čuvara dviju svetih džamija. Izgrađena je na lokaciji koja se smatra tradicionalnim centrom Medine, a u njenoj blizini su mnogi hoteli i stare tržnice. Jedno je od glavnih mjesta hodočašća. Mnogi ljudi koji odu na hadž posjete Poslanikovu džamiju zbog njene povezanosti s Muhammedovim životom.
Nakon proširenja džamije za vrijeme vladavine emevijskog halife El-Velida I, u njen sklop ušlo je posljednje počivalište Muhammeda, Ebu-Bekra i Omera, dvojice prvih pravednih halifa.[2] Jedna od najpoznatijih karakteristika Poslanikove džamije jest Zelena kupola u njenom jugoistočnom uglu,[3] prvobitno Aišina kuća,[2] u kojoj je Muhammedov grob. Godine 1279. iznad groba je izgrađena drvena kupola, koja je dograđivana i renovirana više puta krajem 15. stoljeća i još jednom 1817. Trenutna kupola potječe iz 1818, vremena vladavine osmanskog sultana Mahmuda II,[3] a prvi je put obojena u zeleno 1837, po čemu je i dobila ime.[2]
Remove ads
Rani period
Džamiju je sagradio Muhammed 622. godine nakon dolaska u Medinu.[4] Jašući na devi zvanoj Qaswa, stigao je na mjesto na kojem je kasnije izgrađena ova džamija. Vlasnici zemljišta bili su Sahal i Suhejl. Jedan njegov dio korišten je kao mjesto za sušenje hurmi, a drugi je još ranije služio kao groblje.[5] Odbivši prihvatiti zemljište kao poklon, Muhammed kupio ga je, a izgradnja džamije trajala je 7 mjeseci. Prvobitne dimenzije bile su 30,5 × 35,62 m.[5] Krov, koji su podupirala debla palmi, bio je napravljen od sabijene gline i palminog lišća, a bio je visok 3,60 m. Džamija je imala troja vrata: Vrata milosti (Bab-er-rahmeh) na jugu, Džibrilova vrata (Bab-el-Džibril) na zapadu i Ženska vrata (Bab-en-nisā) na istoku.[5]
Nakon Bitke kod Hajbera džamija je "povećana"[6] na 47,32 m na svakoj strani, a tri reda stubova sagrađena su pored zapadnog zida, što je postalo mjesto za obavljanje molitve.[7] Ostala je nepromijenjena za vrijeme vladavine prvog pravednog halife, Ebu-Bekra.[7] Drugi halifa, Omer, srušio je sve kuće oko džamije osim kuća Muhammedovih supruga da bi je proširio.[8] Nove dimenzije džamije iznosile su 57,49 × 66,14 m. Na suncu sušene zemljane cigle korištene su za izgradnju zidova unutrašnjeg zatvorenog prostora. Osim toga što je po podu posuto kamenje, visina krova povećana je na 5,6 m. Omer je izgradio i još troja vrata, kao i El-Butejhu, mjesto za recitatore poezije.[9]
Treći pravedni halifa, Osman, srušio je džamiju 649. Gradnja nove džamije pravougaonog oblika trajala je 10 mjeseci, a licem je bila okrenuta prema Mekki. Dimenzije su joj bile 81,4 × 62,58 m. Broj vrata i njihova imena ostali su isti.[10] Unutrašnji zidovi napravljeni su od kamenja položenog u malter. Stubovi od palminih debala zamijenjeni su kamenim stubovima, koji su bili spojeni željeznim klinovima. Pri rekonstrukciji plafona korištena je tikovina.[11]
Srednji period
Tokom 707. godine emevijski halifa El-Velid I obnovio je džamiju. Radovi su trajali tri godine. Materijal je dopremljen iz Bizantije.[12] Površina džamije povećana je sa 5094 m² tokom Osmanovog perioda na 8672 m². Izgrađen je zid koji je odvajao džamiju od kuća Muhammedovih supruga. Džamija je izgrađena u trapezoidnom obliku sa dužinom od 101,76 m. Prvi put u džamiji su izgrađeni portici (trijemovi), spajajući sjeverni dio građevine sa svetilištem. Prvi put u Medini su izgrađene i munare s obzirom na to da je El-Velid I podigao četiri munare oko džamije.[13]
Abasidski halifa El-Mehdi proširio je džamiju ka sjevernoj strani za 50 m. Njegovo je ime uklesano u zidove džamije. Također je planirao ukloniti šest stepenika ka minberu, ali je odustao od ove ideje jer bi time uništio drvene osnove na kojima su izgrađeni.[14] Prema zapisima Ibn-Kutejbea, i halifa El-Me'mun izvršio je "nespecificirane radove" na džamiji. El-Mutevekkil je izravnao unutrašnjost Muhammedove grobnice mramorom.[15] El-Ešref Kansuh el-Gavri, pretposljednji memlučki sultan, izgradio je kamenu kupolu iznad grobnice tokom 1476.[16]
U jugoistočnom dijelu džamije je sveta staza,[3] Revda, koja je pokrivena kupolom, a izgradio ju je sultan Mahmud II. Kupola je ofarbana u zeleno 1837. i otad je poznata kao Zelena kupola.[2]
Sultan Abdulmedžid I obnavljao je džamiju 13 godina, počevši od 1849.[17] Kao glavni materijal za rekonstrukciju džamije korištena je crvena cigla. Površina popločanog šetališta povećana je za 1293 m². Na zidovima su islamskom kaligrafijom uklesani ajeti iz Kur'ana. Na sjevernoj strani džamije izgrađena je medresa za "davanje lekcija o Kur'anu".[18]
Saudijski period
Kad je Ibn-Saud zauzeo Medinu 1905, njegovi sljedbenici, vehabisti, uništili su gotovo sva turbeta u Medini kako bi spriječili da postanu mjesta obožavanja[19] i za Zelenu kupolu rečeno je da je zamalo izbjegla istu sudbinu.[20] S Muhammedovog groba skinuti su ukrasi od zlata i dragulja, ali je kupola sačuvana, bilo zbog neuspješnog pokušaja da se uništi njena ojačana struktura, bilo zato što je prije nekog vremena Muhammed ibn Abdul-Vehhab napisao da nije želio vidjeti da kupola bude uništena uprkos svojoj averziji prema tome što su se ljudi molili kod groba.[19] Slično se desilo i 1925, kad su saudijske ihvanije ponovo zauzele – i ovog puta uspjele zadržati – Medinu.[21][22][23][24] Po vehabističkoj interpretaciji islama, obožavanje grobova i mjesta za koja se vjeruje da imaju natprirodna svojstva kosi se s tevhidom.[25]
Nakon osnivanja Kraljevine Saudijske Arabije 1932, na džamiji je urađeno nekoliko većih izmjena. Godine 1951. kralj Abdulaziz ibn Saud naredio je rušenje objekata oko džamije da bi se napravio prostor za nova krila istočno i zapadno od molitvenog prostora, koja su se sastojala od betonskih stubova sa šiljatim lukovima. Stariji stubovi ojačani su betonom, a na vrhu krugovima od bakra. Munare Sulejmanija i Medžidija zamijenjene su dvjema munarama u neomemlučkom stilu. Podignute su i još dvije munare na sjeveroistočnoj i sjeverozapadnoj strani. Uzduž zapadnog zida izgrađena je biblioteka, u kojoj se čuvaju historijski primjerci Kur'ana i drugih vjerskih tekstova.[18][26]
Godine 1974. kralj Fejsal dodao je džamiji 40.440 m².[27] Površina džamije proširena je i 1985. za vrijeme vladavine kralja Fahda. Za rušenje zgrada oko džamije korišteni su buldožeri.[28] Godine 1992, kad je sve završeno, površina džamije iznosila je 157.935 m². Između ostalog, džamija je dobila eskalatore i 27 dvorišta.
U septembru 2012. najavljen je projekt za novo povećanje površine džamije vrijedan 6 milijardi $. RT je izvijestio da će džamija po završetku radova moći primiti 1,6 miliona ljudi.[29] U martu sljedeće godine Saudi Gazette objavio je da je "završeno 95% radova na rušenju objekata. Desetak hotela na istočnoj strani sravnjeno je sa zemljom, kao i brojne kuće i drugi objekti kako bi se napravio prostor za proširenje."[30]
Remove ads
Džamija ima dva sprata i pravougaoni tlocrt. Osmanlijska molitvena sala zauzima cijeli prvi sprat i licem je okrenuta prema jugu.[31] Ima ravni popločani krov sa 27 kliznih kupola na kvadratnim bazama.[32] Rupe u bazi svake kupole osvjetljavaju unutrašnjost džamije. Krov se također koristi za molitve za vrijeme najvećih gužvi i tada se kupole pomjere po metalnim klizačima da bi se napravila sjena po dijelovima krova, stvarajući ujedno izvore svjetla za molitvenu salu. U ovim prilikama dvorište džamije također je zasjenjeno suncobranima pričvršćenim za samostalne stubove.[33] Na krov se dolazi stepenicama i eskalatorima. Popločana površina oko džamije također se koristi za molitve i zasjenjena je većim suncobranima.[34] Klizne kupole i uvlačive nadstrešnice nalik na suncobran dizajnirali su njemački arhitekt Mahmoud Bodo Rasch i njegova firma SL Rasch GmbH i Buro Happold.[35]
Džennetski vrtovi
U srcu džamije je mala, ali vrlo posebna površina zvana Džennetski vrtovi (Rijadul-dženneh). Proteže se od Muhammedovog groba (Revde) do njegovog minbera. Hodočasnici pokušavaju posjetiti ovaj dio jer se namazi i dove u njemu nikad ne odbijaju. Ulazak ovdje nije uvijek moguć, naročito za vrijeme hadža, zato što ovaj prostor može primiti samo nekoliko stotina ljudi.
Ovaj dio džamije smatra se dijelom Dženneta. Ebu-Hurejre prenosi hadis od Muhammeda, : "Prostor između moje kuće i mog minbera jedan je od džennetskih vrtova, a moj minber je na mom vrelu (u Džennetu)".[36]
Revda
Prema Muhammedovim riječima, Revda je također u džennetu, ista Revda koja je trenutno u džamiji. Tu je prostrt zeleni tepih samo kako bi bila identificirana, a u cijeloj džamiji prostrti su crveni tepisi. U Revdi su grobovi Muhammeda i dvojice njegovih ashaba i prvih halifa: Ebu-Bekra i Omera ibn el-Hattaba. Četvrti grob rezerviran je za Isaa, jer se vjeruje da će se on vratiti i biti ukopan tu. Revdu natkriva Zelena kupola. Sagrađena je 1817. za vrijeme vladavine osmanlijskog sultana Mahmuda II, a obojena u zeleno 1837.[2]
Mihrab
Džamija ima dva mihraba. Jedan je napravio Muhammed a drugi Osman, treći pravedni halifa. Osmanov je bio veći i služio je kao funkcionalni mihrab, dok je Muhammedov bio "komemorativni".[37] Osim mihraba, džamija ima i druge niše, koje služe kao indikatori za namaz. Ovo uključuje mihrabul-tehedždžud, koji je napravio Muhammed za noćni namaz (tehedždžud), poznat kao Fatimin mihrab.[38]
Minber
Originalni minber, koji je koristio Muhammed bio je "drveni blok od palminog stabla". Kasnije ga je zamijenio blokom od tamarisa. Godine 629. minberu su dodana tri stepenika. Prva dvojica halifa, Ebu-Bekr i Omer, nisu koristili treći stepenik "iz poštovanja prema Poslaniku", ali treći halifa Osman stavio je preko njega platnenu kupolu, a ostali stepenici pokriveni su slonovačom. Ovaj minber zamijenio je najprije Bajbars 1395, a kasnije šejh El-Mahmudi 1417. Krajem 15. stoljeća Kaitbej je zamijenio i ovaj minber mramornim, koji se još uvijek koristi (zaključno s augustom 2013).[38]
Munare
Prve munare (njih 4) visine 7,9 m, sagradio je Omer. Godine 1307. Muhammad ibn Kalavun dodao je munaru nazvanu Vrata mira (Bab es-selam), koju je renovirao Mehmed IV. Nakon projekta renovacije iz 1994. bilo je 10 munara visokih 104 m. Gornji, donji i srednji dijelovi munara imaju cilindrični, osmougaoni i kvadratni oblik (tim redoslijedom).[38]
Remove ads
- Islamska umjetnost
- Historija srednjovjekovnih arapskih i zapadnoevropskih kupola
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
Remove ads