From Wikipedia, the free encyclopedia
Orašasti plod je plod sastavljen iz tvrde ljuske i sjemenke, koja je uglavnom jestiva za čovjeka. Ipak, u općem smislu, veliki broj sušenih sjemenki se također nazivaju orasi, ali u botaničkom aspektu postoji i dodatni uslov da bi se oni ubrajali u orašaste plodove, između ostalih i da se ljuska ne otvara kako bi ispustila sjeme. U mnogim jezicima, prevođenje riječi orah često zahtijeva parafraziranje, jer je u tim jezicima ona općenita ili višeznačna.
Većina sjemenki iz plodova voća prirodno se oslobađa iz ljuske, za razliku od orašastih plodova poput lješnjaka, kestena i žira, koji imaju vrlo tvrde stijenke ljuske a sjemenke nastaju iz spojenih jajnika. Općenito i prvobitno korištenje pojma orah je manje ograničavajuće, te su mnogi orašasti plodovi, kao što su brazilski orah (Bertholletia excelsa), pekan (Carya illinoinensis), badem (Prunus dulcis), pistacija (Pistacia vera) te obični orasi (Juglans spp.),[1] nisu orašasti u botaničkom smislu. Uobičajena upotreba pojma često se odnosi na jestivo jezgro takvih plodova u čvrstoj ljusci.[2]
Pod pojmom orah u botanici se podrazumjeva jednostavni suhi plod koji sadrži jednu (vrlo rijetko dvije) sjemenke, pri čemu zid jajnika tokom sazrijevanja postaje vrlo čvrst i tvrd, dok sjemenka ostaje nepričvršćena ili slobodna unutar zida jajnika. Većina orašastih plodova raste iz tučaka sa inferiornim jajnikom i sve su nepucajući (tj. ne otvaraju se nakon sazrijevanja). Prave orašaste plodove, naprimjer, proizvode i neke biljne porodice iz reda Fagales.
Red Fagales (sve vrste ne proizvode prave orašaste plodove)
Malehni orašasti plod se ponekad naziva i oraščić. U botanici, taj pojam se konkretno odnosi na pirenu, odnosno sjemenku koja je prekrivena kamenastim slojem, kao što je jezgra koštunjičavog voća. Orasi i općenito vrste iz porodice oraha (Juglandaceae) imaju plodove koje je vrlo teško klasificirati. Oni se smatraju pravim orašastim plodovima po nekim definicijama, a u nekim izvorima se navode kao koštunjičavi orasi. "Trima" je specijalizirani naziv za plodove biljaka iz ove porodice.
Pojam orašastog ploda u kuhinjama je daleko manje restriktivna kategorija od istog pojma u botanici, a taj pojam se primjenjuje za mnoge sjemenke koje se botanički ne smatraju orahom. Bilo koja velika, masna jezgra unutar ljuske a koja se koristi za jelo obično se naziva orašasti plod.
Orasi su važni izvori hranjivih sastojaka za ljude i divlje životinje. Pošto takvi plodovi pretežno imaju visoki udio masnoća, vrlo su cijenjeni kao hrana i izvor energije. Veliki broj sjemenki upotrebljivih za ljudsku ishranu mogu se jesti sirove, kuhane ili pržene, kao i cijeđene zbog ulja koje se koristi za kuhanje i kozmetiku. Orašasti plodovi su važan izvor hrane i za divlje životinje. Ovo posebno dolazi do izražaja u umjerenim klimatskim zonama gdje neke životinje poput vjeverica ili sojki skladište žireve i druge orašaste plodove tokom jeseni kako bi ih sačuvali za prehranu tokom zimskih i proljetnih mjeseci. Orašasti plodovi, bilo da su pravi ili ne u botaničkom smislu, spadaju među najčešće alergene namirnice.[3]
Neko voće i sjemenke koje ne zadovoljavaju botaničku definiciju orašastog ploda su orasi u kulinarskom smislu:
Orašasti plodovi su izvor energije i hranjivih sastojka za novu biljku. Oni sadrže relativno velike količine kalorija, esencijalnih nezasićenih i mononezasićenih masnoća uključujući linolnu i linoleinsku kiselinu, vitamine i esencijalne aminokiseline. Mnogi od njih su i dobri izvori vitamina E i B2, folata, vlakana i esencijalnih minerala poput magnezija, fosfora, kalija, bakra i selena.[5] Orasi su najzdraviji u svojoj sirovoj, neprženoj formi,[6] jer se do 15% masnoća uništi tokom procesa prženja. Neprženi orasi imaju dvostruko više antioksidansa od drugog orašastog voća ili sjemenki.[6] Međutim, određeni izvori se ne slažu u mišljenju da li povećani unos dijetalnih antioksidansa pomaže ili šteti organizmu.[7][8]
Ova tabela prikazuje postotak različitih hranjivih sastojaka kod četiri nepržene vrste sjemenki.
| Naziv | Protein | Ukupno masti | Zasićene masti | Polinezasićene masti | Mononezasićene masti | Ugljikohidrati |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Bademi | 21,26 | 50,64 | 3,881 | 12,214 | 32,155 | 28,1 |
| Orasi | 15,23 | 65,21 | 6,126 | 47,174 | 8,933 | 19,56 |
| Kikiriki | 23,68 | 49,66 | 6,893 | 15,694 | 24,64 | 26,66 |
| Pistacije | 20,61 | 44,44 | 5,44 | 13,455 | 23,319 | 34,95 |
Osobe koje redovno konzumiraju orašaste plodove imaju manju vjerovatnoću da će se kod njih razviti srčane bolesti (CHD).[9] Orasi su prvi put povezivani sa zaštitom od srčanih bolesti u studiji iz 1993. godine.[10] Konzumacija različitih orašastih plodova, poput badema i oraha može smanjiti koncentraciju serumskog lipoproteina niske gustoće (LDL). Iako orašasti plodovi sadrže različite supstance, smatra se da svi oni imaju kardiozaštitne efekte, a njihov profil omega-3 masnih kiselina je, u najmanju ruku, djelimično odgovoran za hipolipidemijski odgovor.[11] Orasi također imaju i veoma nizak glihemijski indeks (GI)[12] zbog velikog sadržaja njihovih veoma nezasićenih masti i bjelančevina te relativno niskog sadržaja ugljikohidrata.[13] Iz tih razloga, dijetetičari često preporučuju da orašasti plodovi trebaju biti uključeni u prehranu bolesnika sa otpornošću na inzulin kao što je dijabetes tipa 2.[14] Jedna studija je pokazala da osobe koje jedu orašaste plodove žive dvije do tri godine duže od onih koji ih ne jedu.[15] Međutim, to može biti i zato što osobe koje jedu orašaste plodove imaju manju tendenciju da jedu brzu ili nezdravu hranu.[16]
Mnogi orašasti plodovi, kao što su žirevi, pistacije, vodeni kesteni, divlji badem i slično, su bili vrlo značajan dio ljudske ishrane već preko 780 hiljada godina. Prahistorijski ljudi razvili su široki raspon alata za otvaranje (razbijanje) orašastih plodova tokom perioda pleistocena.[17] Aesculus californica (poznat kao kalifornijski konjski kesten) koristilo je američko domorodačko stanovništvo u današnjoj Kaliforniji tokom suše i gladi, nakon što su iscijedili otrovne sastojke iz njegovog ploda.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
