Nuh

Za istoimenu suru, pogledajte Nuh (sura). Za grad u Indiji, pogledajte Nuh (grad). Za Lik iz Biblije, pogledajte Noa.

Nuh (arapski: نوح) jest lik iz Biblije (Noa)^[1] i Kur'ana, odabrani prorok ili poslanik. Biblijska priča o Noi sadržana je u Knjizi postanka, dok Kur’an sadrži cijelu suru s imenom Nuh. U Knjizi postanka Noa je spasio samo svoju porodicu, sebe i po dva predstavnika svake životinjske vrste, dok se u islamskim izvorima navodi da je spasio još 72 člana Nuhove vjerske zajednice.^[2]

Stari prikaz Nuhove arke (mogulska minijatura iz 16. stoljeća)

U islamu, uz Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, Nuh je jedan od petorice najodabranijih poslanika (Ulul-'azm).

Islamski prikaz

Dio kapitalnog historijskog djela Početak i kraj klasičnog islamskog pisca i učenjaka Ibn Kesira se zove Kazivanje o vjerovjesnicima, u kojem je na nekoliko desetina stranica navedeno dosta islamskih tradicionalnih predaja vezano za poslanika Nuha.^[3] Neke od tih predaja su i hadisi. Po islamskom učenju Nuh (نوح) je sin Lameha, a on sin Metuzalema, koji je sin Henoha (Idris), sina Jareda, koji je sin Malalela, a on sin Kenana, sina Enoša; on je sin Šita, koji je sin Adema, oca čovječanstva.

Kur'an na dosta mjesta govori o ovom poslaniku koji spada u takozvane Ulul-Azm (odabrane poslanike). Među tzv. ulul-azm spadaju također Ibrahim, Musa, Isa, Muhammed. U kur'anskoj predaji kaže se da je narod Benu Rasib imao nekoliko božanstava koje su obožavali. Tako se navodi da su imali idole: "Veda", "Suva'a", "Jegus", "Jeu'ka" i "Nesra". Također se navodi da je Nuh dobio poslanstvo u 50-oj godini života, a po drugim mišljenjima u 350-oj:

I mi smo poslali Nuha njegovom narodu, pa je među njima ostao hiljadu, manje pedeset godina, pa ih je zadesio potop dok su činili nasilje. (Kur'an, sura El-Ankebut, 14. i 15. ajet).

Nakon što je Bog (Allah) poslao Nuha da opominje svoj narod da se kloni loših djela, nasilja jednih prema drugima, politeizma, kao i da se vrate obožavanju jednog Boga, kaže se da je bezuspješno to radio 950 godina (po islamskom vjerovanju prijašnji narodi su bili viši i duže su živjeli nego moderni čovjek).

Nakon toga dolazi naredba Nuhu da gradi lađu, u koju će dovesti po par od svake životinje. On i malobrojna zajednica vjernika (72 muškarca i žene) počinju taj veliki projekat:

I on je pravio lađu, kad god bi kraj njega prolazile glavešine naroda njegovog, izrugivali bi mu se. (Kur'an, sura Hud, 36. ajet).

Ibn-Abbas kaže da je lađa bila duga hiljadu i dvije stotine aršina (1 aršin je 68 cm), široka šest stotina aršina. Imala je tri sprata, a sa gornje strane je bila zaštićena pokrivačem:

Pa smo nebeska vrata otvorili vodi koja je neprekidno lila, i učinili da iz zemlje provru izvori, pa su se vode sastale, kako je bilo i određeno. A njega smo na lađi nosili, od dasaka i klinaca. (Kur'an, El-Kamer, 10-13).

U predajama se navodi i da je Nuhov sin Jam (Kenan) također potopljen i da nije vjerovao ocu.

Nakon putovanja od 150 dana (Katade) lađa je pristala na brdu El-Džudijj. Vjeruje se da je to planina Ararat u Turskoj.

Također pogledajte

• Poslanici u islamu
• Nuhova lađa

Reference

1. Knjiga postanka, Biblija
2. Nuh (sura)
3. Ibn Kesir. Početak i kraj, Kazivanje o vjerovjesnicima.

Vanjski linkovi

• Kur’anska priča
• Biblijska priča