From Wikipedia, the free encyclopedia
Liliaceae je porodica ljiljana koja obuhvata 15 rodova i približno 705 vrsta monokotiledonskih cvjetnica, iz reda Ljiljanolike.[1][2] Predstavnici ove porodice su višegodišnje, zeljaste, često lukovičaste geofite. Evoluirali su sa dosta morfoloških razlika, bez obzira na genetičke sličnosti. Njihova zajednička osobina su veliki izdijeljeni cvjetovi, čiji plan građe počiva na broju tri: po šest obojenih nediferenciranih latica i lapova, u dva kruga, šest prašnika i gornji jajnik, odnosno natcvjetna plodnica.
| Liliaceae (Ljiljani) | |
|---|---|
 Bosanski ljiljan Lilium bosniacum | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Angiosperms |
| Razred | Monocots |
| Nadred | Lilianae |
| Red | Liliales |
| Porodica | Liliaceae Juss. |
| Rod | Lilium L. Sp. Pl. 1: 302. (1753) |
| Vrsta | Lilium bosniacum L. Sp. Pl. 1: 302. (1753)
|
Listovi su linearni, sa provodnim sudovima (venama) koje su obično paralelne s rubovima. Listovi su jednostruki i pojedinačni, na stabljici naizmjenični ili u baznoj, prizemnoj rozeti. Većina vrsta se razvija iz lukovice, iako neki imaju rizome. Porodica ljiljana je prvi put opisana 1789. i označena je kao parafiletska "svaštarska" grupa petaloidnih monokotiledona, jer se nisu uklapale u druge porodice i obuhvatale su veliki broj rodova koji su sada u drugim porodicama, a u nekim slučajevima i u drugim redovima. Zbog toga, mnogi izvori i opisi označili su "ljiljanolike" dogovorno sa širim smislom porodice.
Porodica se pojavila prije oko 52 miliona godina u kasnoj kredi u eri ranog paleocena. Ljiljani su široko rasprostranjeni, uglavnom u umjerenim područjima Sjeverne hemisfere, a cvjetovi se oprašuju insektima. Mnogi su važne ukrasne biljke, široko uzgajane kao atraktivno cvijeće i uključene u cvjećarstvo rezanog cvijeća i suhih lukovica. Neke vrste su otrovne i ako se jedu mogu imati štetne posljedice po zdravlje ljudi i kućnih ljubimaca.
Jedan broj rodova ljiljanolikih obuhvata popularne gajene biljke u privatnim i javnim prostorima. Ljiljani i tulipani imaju posebno značajnu simbolsku i dekorativnu vrijednost, a često se pojavljuju i u slikama i dekorativnoj umjetnosti. Oni su također i ekonomski važan proizvod.[3][4][5][6][7]
Opis morfologije ljiljana komplicira široka raznolikost osobina i stoljećima zbunjujuća taksonomska podjela. Raznolikost je također od velikog evolucijskog značaja, jer su neki prdstavnici iz uobičajenih osjenčenih područja prilagođeni otvorenijim okruženjima.
Porodica ljiljanolike pripada razredu monokotiledonih, višegodišnjih, zeljastih, lukovičastih (ili rizomastih u slučaju Medeoleae) cvjetnica s jednostavnim trihomimima (korijenovim dlakama) i kontraktilnim korijenjem. Cvjetovi se javljaju cvastima duž stabljike, koji se razvijaju od baze ili kao pojedinačni na vrhu stabljike ili kao grupa cvjetova. Dvospolni su, tj. sadrže i muške (androecij) i ženske (ginoecij) dijelove, koji su raspoređeni simetrično radijalno, ali ponekad i kao odraz u ogledalu. Većina cvjetova su veliki i šareni, osim u potporodici Medeoleae. I latice i lapovi su obično slični i pojavljuju se kao dvije koncentrične grupe (pršljenovi) 'latica', koji su često prugasti ili višebojni, a nektar proizvode u svojoj bazi. Prašnici su obično u dvije grupe po tri (trimerni), a polen ima jedan utor (monosulkati). Jajnik se nalazi iznad ravni drugih dijelova, pa je plodnica nadrasla. Postoje tri spojena plodna lista (karpele) što se označava kao sinkarpija, sa jednom do tri komore (lokule), jedan tučak sa trodijelnom njuškom (žig, stigma). Embrionska kese je tipa Fritillaria.
Plod je općento kapsula koju raznosi vjetar, ali povremeno je bobica (Medeoleae) koji se širi zoofilno, tj. prenose ga životinje. Listovi su uglavnom jednostavni i izduženai, sa venama koje su paralelne s rubovima, raspoređeni pojedinačno i naizmjenično na stabljici, ali mogu stvarati i rozete u dnu stabljike.
Fritillaria) ili dihlamidan (dva odvojena i različita pršljena, kao naprimjer Calochortus) i mogu biti ujedinjeni u cijev. Nektar se proizvodi u perigonskim nektarijama na osnovi ocvijeća.
Osobine se često mijenjaju u zavisnosti od staništa, između rodova sa tolerancijom hlada (kao što su Prosartes, Tricyrtis, Cardiocrinum, Clintonia, Medeola, Prosartes i Scoliopus), kojima su potrebna osunčana staništa. Rodovi koji su prilagođeni na hladovinu obično imaju šire lišće sa glatkim rubovima i mrežaste žilice i mesnate plodove (bobice) Njihove sjemenke raznose životinje, rizomima i malim, neupadljivim cvjetovima, dok kod rodova koji su autohtoni u sunčanim staništima obično imaju uske listove sa paralelnim venama, plodove kapsule, sa sjemenkama koje raznosi vjetar. Imaju lukovice i velike, vizualno upadljive cvjetove.[8][9][10][11][12][13][14][15][16][17]
Taksonomija porodice ljiljanolike ima vrlo složenu historiju. Porodica je prvi put opisana u 18. stoljeću, a vremenom su joj dodani mnogi drugi rodovi dok nije postala jedna od najvećih porodica među monokotiledonama i vrlo raznolika. Moderni taksonomski sistemi, kao što je ona "Grupe za filogeniju angiospermi" APG koji se temelje na filogenetskim načelima pomoću molekularne biologije, gdje su mnogi od njenih rodova preraspodijeljeni, što je dovelo do relativno manje porodice koja je danas priznata. U literaturi postoji mnogo različitih podjela ljiljanolike, a česta je i upotreba starijih naziva. Za njihovo razlikovanje, upotrebljavaju se sensu lato (=u širem smislu) i sensu stricto (= u užem smislu riječi) (kao i skraćenices.l. i s.s.) za označavanje u širem ili užem smislu, npr. Liliaceae s.s.
| Potporodica | Pleme (Tribus) |
Rod |
| Lilioideae Eaton | Medeoleae Benth. (sinonimi: Medeolaceae Takht., Medeoloideae Benth.) | Clintonia Raf. - Perlasti ljiljani |
| Medeola Gronov. ex L. – Indijski krastavac | ||
| Lilieae Ritgen (sinonimi: Erythroniaceae Martinov, Fritillariaceae Salisb., Liriaceae Borkh., Tulipaceae Borkh.) | Cardiocrinum (Endl.) Lindl. – Gigantski ljiljani | |
| Erythronium L. – Pastrmkasti (dužičasti) ljiljani | ||
| Fritillaria Tourn. ex L. – Fritilarje ili misna zvona | ||
| Gagea Salisb. (uključujući Lloydia Salisb. ex Rchb.) – Žuta zvijezda Betlehema | ||
| Lilium Tourn. ex L. – Ljiljani | ||
| Nomocharis Franch. | ||
| Notholirion Wall. ex Boiss. | ||
| Tulipa L. (uključujući Amana Honda) – Tulipani | ||
| Calochortoideae Dumort. (sinonimi: Calochortaceae Dumort., Compsoaceae Horan., nom. illeg., Tricyrtidaceae Takht., nom. cons.) | Calochortus Pursh – M ariposa, lukovičasti ljiljani | |
| Tricyrtis Wall. – Ćabenski ljiljani | ||
| Streptopoideae (sinonim: Scoliopaceae Takht.) | Prosartes D.Don – Zlatne kapi | |
| Scoliopus Torr. – Smrdljivi kaćuni | ||
| Streptopus Michx. – Ljiljani uvrnute (upredene) stabljike | ||
Najveći rodovi su Gagea (200), Fritillaria (130), Lilium (110) i Tulipa (75 vrsta ), svi u tribusu Lilieae.
| Asparagales |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Liliales |
| |||||||||||||||||||||
Oba kladograma pokazuju da je klasična definicija Liliaceae (ljiljanolike) bila pogrešna, vještačka i nije odražavala prave filogenetske veze odnosa između pripadajućih vrsta. Bez obzira na široku upotrebu, botaničari širom svijeta usvajaju najstrože definicije ove porodice i rodne segregacije koja se sastoji od dva roda i brojnih porodica. Međutim, i u novijoj literaturi još uvijek nije u potpunosti napuštena ni klasična nomenklatura.
Porodica je priznata u modernim sistemima podjele, kao što je APG III sistem klasifikacije (2009),[18]) ali moderne porodice se mnogo strožije vrednuju od uobičajenog prihvatanja da se održava monofiletska evolucija na osnovu nedavne molekulske analize DNK.
Porodici Liliaceae pripadaju rodovi: Calochortus, Prosartes, Scoliopus, Streptopus i Tricyrtis iz potporodice Calochortoideae; Cardiocrinum, Erythronium, Fritillaria, Gagea, Lilium, Lloydia, Nomocharis, Notholirion i Tulipa od potporodice Lilioideae; Clintonia i Medeola od potporodice Medeoloideae.
Obično se u porodicu ljiljana svrstavaju mnogi rodovi, koji se prema klasifikacijik APG, na osnovu filogenetskih veza i odnosa, koje se danas pripisuju drugim porodicama (navedene u zagradama):
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
