Prašnik

Prašnik (lat stamen) je reprodukcijski biljni organ koji proizvodi cvjetni polen. Skup prašnika u jednom cvijetu označava se kao androecij.^[1][2][3]

Prašnici u rodu Hippeastrum, sa bijelim filamentima i istaknutim anterama u kojima je polen.

Morfologija i terminologija

Prašnik se obično sastoji od prašničke niti pod nazivom filament i prašničkih kesica ili prašnica (antera) koje sadrže mikrosporangiju. Prašnice su obično dvodijelne i priključene na vlakno ili u bazi ili u sredini područja prašnčkih kesica. Sterilno tkivo između režnjeva zove se vezivo. Polenova zrna razvijaju se iz mikrospora u mikrosporangiji i sadrže muški gametofit.

Svi prašnici u cvijetu označavaju se kao androecij. Androecij kod raznih vrsta biljaka javlja se u velikom izboru varijanti, od kojih su neke veoma složene.^[4][5][6][7] On okružuje ginoecije cvijetnim omotačem (periantom). Nekoliko predstavnika porodice Triuridaceae, a posebno Lacandonia schismatica, su izuzeci, jer kod njih ginoeciji okružuju androecije.

Cvjetovi vrsta roda Hippeastrum imaju prešnike iznad vrha žiga ili njuške.

Etimologija

• Stamen je latinska riječ sa značenjem "nit" (prvobitna nit u tkanju)^[8]
• Filament je termin koja je izveden iz klasične latinske filum, što također označava konac ili nit.^[8]
• Antera potiče od francuske riječi anthère,^[9] koja je izvedena izh klasične latinske riječi anthera, u smislu "medicinski ekstrakt cvijeta"^[10][11] izvedeno iz starogrčkog ἀνθηρά,^[9][11], ženskog oblika ἀνθηρός - anteros = cvjetanje,^[12] od ἄνθος,^[9] "cvijet".^[12]
• Androecij je termin koji potiče od starogrčke ἀνήρ – andro = muško,^[12] + οἶκος - oikos = kuća, komora/soba.^[12]

Varijacija morfologije

Prašnici (opis u tekstu)

U zavisnosti od vrste biljaka, neki ili svi prašnici u cvijetu mogu biti priključeni na latice ili cvjetne osi. Oni također mogu biti samostojeći ili spojeni jedni s drugima na različite načine, uključujući i fuziju nekih, ali ne svih prašnika. Vlakna mogu biti spojena a prašnici slobodni ili vlakna slobodna – a antere spojene. Umjesto pojave dviju prašnica, jedna se ponekad i ne razvije, ili, alternativno, u kasnijem razvoju dvije mogu biti spojene u jednu.^[13] Ekstremni slučajevi fuzije prašnika javljaju se u nekim vrstama roda Cyclanthera, u porodici Cucurbitaceae i u sekciji Cyclanthera roda Phyllanthus (porodice Euphorbiaceae), gdje prašnici čine prsten oko ginoecija, sa jednom prašnicom.^[14]

Poprečni presjek prašnika kod ljiljana (rod Lilium), sa četiri prašničke kese okružene tapetumom

Proizvodnja polena

Tipski prašnik sadrži četiri mikrosporangije. Mikrosporangija ima oblik vrećice ili džepa (locule) u prašniku. U dvije odvojena prašnice, na svakoj strani jedan prašnik može se spojiti u jednu prašnicu. Svaka mikrosporangija obložena je slojem hranjivog tkiva pod nazivom tapetum i u početku sadrži diploidne polenske matične ćelije. One ulaze u mejozu u kojoj formiraju haploidne spore. Spore mogu ostati spojene u tetradama ili odvojene nakon mejoze. Svaka mikrospora dijeli se zatim mitotski i formira nezreli mikrogametofit zvani polenovo zrno.

Polen se na kraju ispušta onda kada se na prašniku formiraju otvori ili pore.

Za oplodnju, polen angiospermi mora se prenijeti do žiga (njuške) tučka, prijemne površine plodnih listića kompatibilnog cvijeta (oprašivanje). Nakon toga, polenovo zrno (nezreo mikrogametofit) obično završi svoj razvoj. Može rasti u polenovoj cijevi i prolazi kroz mitozu proizvodeći dva spermna jedra.

Spolno razmnožavanje biljaka

Glavni članak: Spolno razmnožavanje

Prašnik sa polinijom i anterskom kapom
(Orhideja roda Phalaenopsis)

U tipskom cvijetu (kakav je kod većine cvjetnica) postoje plodni listići i prašnici. Kod nekih vrsta, međutim, cvjetovi su jednospolni, sa plodnim listićima (karpelima) ili prašnicima (monoecijski -oba tipa cvijeta na istoj biljci; diecijski sa dva tipa cvijeta na različitim biljkama). Cvijet koji ima samo prašnike zove se androecijski, a samo sa plodnim listićima je ginoecijski.

Cvijetovi koji imaju samo funkcionalne prašnike a nedostaju funkcionalni plodni listovi zovu se prašnički cvjetovi ili (neprecizno) muški.^[15] Biljka sa funkcionalnim samo plodnim listovima (karpelima) zove se pistilatna ili neprecizno, ženska.^[15]

Neuspjeli ili rudimentni prašnik zove se staminodij ili staminod, kao što je kod Scrophularia nodosa.

Plodni listići i prašnici orhideje spojeni su u kolonu. Gornji dio kolone je formiran od prašnika, koji je pokriven od prašničkom kapom.

Opisni termini

Slika antera Pentas lanceolata, sa površinom polenovog zrna, pod kenirajućim elektronskim mikroskopom

• Androfore nastaju fuzijom više filamenata.

Prašnice (prašničke kesice) mogu se pričvrstiti na vezivnu nit na dva načina:^[16]

• bazifiksno: povezane bazom za filament;
  • pseudobasifiksno: donekle pogrešan naziv za konfiguraciju u kojoj se vezivno tkivo nalazi u cijevi oko filamenta;
• doriifiksno: vezane svojim centrom za filament, obično svestrano (uz mogućnost da se pokreću);

Za prašnik se može reći da je konatni (spojeni ili pridružio u istom pršljenu):

• ekstrorozni: prašnice dehiscentne usmjerene su od centra cvijeta; introrozni, prema unutra i latrorozni, prema stranama.^[17]
• monadelfozni: spojeni u jedinstvenu, spojenu strukturu;
• deklinatni: savijeni prema dolje, a zatim ka vrhu (također - deklinatno )nadolje povijeni
• diadelfozni: djelimično spojeni u dvije androecijske strukture;
• pentadelfozni: djelimično spojeni u pet androecijskih struktura;
• sinandrozni: roškaste su samo prašnice (kao u Asteraceae). Spojeni prašnici odnose se na sinandrij.

Prašnici također mogu biti adnatni (spojeni ili priključeni iz jednog ili više pršljenova):

• epipetalni: dodati na krunicu;
• epifilozni: dodati na nediferencirane tepale (kao kod mnogih Liliaceae);

Prašnici mogu imati i međusobno različitu dužinu:

• didimni: dva jednako duga para:
• 'didunamozni: javljaju se kao dva para, dugi i kratki;
• tetradinamni: pojava seta od šest prašnika sa četiri duga i dva kraća u odnosu na ostatak cvijeta (periant):
• isključeni: izvan krunice;
• uključeni: unutar krunice.

Mogu biti uređeni u jednom od dva načina:

• spiralni ili
• pršljenski: jedan ili više odvojenih pršljenova (serija) ;

U odnosu na latice, modu biti:

• diplostemoni: u dva pršljena, vanjski naizmenično sa laticama, dok je unutrašnji na suprotnoj strani od latica;
• obdiplostemonski: u dva pršljena, vanjski nasuprot prašnicima.

Dodatne slike

• 
  Insekti prikupljaju nektar i nehotice raznose polen na druge biljke gdje obave oprašivanje
• 
  Cvijet Crateva religiosa sa brojnim upadljivim prašnicima
• 
  Cvjetovi pšenice sa prašnicima
• 
  Prašnici u rodu Hemerocallis, debelo obavijaju polen
• 
  Cvjetovi svilenog drveta Albizia julibrissin) imaju mnoge končaste prašnike
• 
  Prašnici Passiflora caerulea, sa zanimljivom simetrijom
• 
  Hylocereus undatus sa žigom tučka i prašnicima
• 
  Ovi presdstavnici roda Solanum imaju prašnice koje ispuštaju polen kroz pore na vrhu
• 
  Raspored prašnika plavog i crvenog lokvanja prašnika na jutarnjem suncu (Nymphaea caerulea)
• 
  Cvijet Quinoa uklonjenom čašicom, otkrivajući pet velikih žutih dvorežnjevitih prašnika
• 
  Bradolika perunika, sa polenom na više vlakana

Reference

1. Beentje, Henk (2010). The Kew Plant Glossary. Richmond, Surrey: Royal Botanic Gardens, Kew. ISBN 978-1-84246-422-9., p. 10
2. Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9. Pristupljeno 12. 2. 2014.CS1 održavanje: ref=harv (link)
3. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
4. Sattler, R. 1973. Organogenesis of Flowers. A Photographic Text-Atlas. University of Toronto Press. ISBN 0-8020-1864-5.
5. Sattler, R. 1988. A dynamic multidimensional approach to floral morphology. In: Leins, P., Tucker, S. C. and Endress, P. (eds) Aspects of Floral Development. J. Cramer, Berlin, pp. 1-6. ISBN 3-443-50011-0
6. Greyson, R. I. 1994. The Development of Flowers. Oxford University Press. ISBN 0-19-506688-X.
7. Leins, P. and Erbar, C. 2010. Flower and Fruit. Schweizerbart Science Publishers, Stuttgart. ISBN 978-3-510-65261-7.
8. Lewis, C.T. & Short, C. (1879). A Latin dictionary founded on Andrews' edition of Freund's Latin dictionary. Oxford: Clarendon Press.
9. Klein, E. (1971). A comprehensive etymological dictionary of the English language. Dealing with the origin of words and their sense development thus illustration the history of civilization and culture. Amsterdam: Elsevier Science B.V.
10. Siebenhaar, F.J. (1850). Terminologisches Wörterbuch der medicinischen Wissenschaften. (Zweite Auflage). Leipzig: Arnoldische Buchhandlung.
11. Saalfeld, G.A.E.A. (1884). Tensaurus Italograecus. Ausführliches historisch-kritisches Wörterbuch der Griechischen Lehn- und Fremdwörter im Lateinischen. Wien: Druck und Verlag von Carl Gerold's Sohn, Buchhändler der Kaiserl. Akademie der Wissenschaften.
12. Liddell, H.G. & Scott, R. (1940). A Greek-English Lexicon. revised and augmented throughout by Sir Henry Stuart Jones. with the assistance of. Roderick McKenzie. Oxford: Clarendon Press.
13. Goebel, K.E.v. (1969) [1905]. Organography of plants, especially of the Archegoniatae and Spermaphyta. Part 2 Special organography. New York: Hofner publishing company. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) pages 553–555
14. Rendle, A.B. (1925). The Classification of Flowering Plants. Cambridge University Press. ISBN 9780521060578.
15. Encyclopædia Britannica.com
16. Hickey, M.; King, C. (1997). Common Families of Flowering Plants. Cambridge University Press. ISBN 9780521576093.
17. William G. D'Arcy, Richard C. Keating (eds.) The Anther: Form, Function, and Phylogeny. Cambridge University Press, 1996 ISBN 9780521480635

Dopunska literatura

• Simpson, Michael G. (2011). "Androecium". Plant Systematics. Academic Press. str. 371. ISBN 978-0-08-051404-8. Pristupljeno 6. 2. 2014.
• Weberling, Focko (1992). "1.5 The Androecium". Morphology of Flowers and Inflorescences (trans. Richard J. Pankhurst). CUP Archive. str. 93. ISBN 0-521-43832-2. Pristupljeno 8. 2. 2014.

Vanjski linkovi