From Wikipedia, the free encyclopedia
Leydigove ćelije, poznate i kao Leydigove intersticijske ćelije , nalaze se u blizini seminifernih tubula u testisu. Oni proizvode testosteron u prisustvu luteinizirajućeg hormona (LH). Leydigove ćelije su poliedralnog oblika i imaju velika istaknuta jedra, eozinofilnu citoplazmu i brojne vezikule ispunjene lipidima.
Leydigova ćelija | |
---|---|
Detalji | |
Prekurzor | Genitakna kvržica |
Sistem | Muški reproduktivni sistem |
Identifikatori | |
Gray's | p.1243 |
FMA | 72297 |
Anatomska terminologija |
Leydigova ćelija sisara je poliedarska epitelioidna ćelija s jednim ekscentrično smještenim ovoidnim jedrom. Jedro sadrži jednu do tri istaknuteđa nukleolusa i velike količine perifernog heterohromatina s tamnom bojom. Acidofilna citoplazma obično sadrži brojne kapke lipida vezane membranom i velike količine glatkog endoplazmatskog retikuluma (SER). Pored očiglednog obilja SER-a s raštrkanim mrljama grubog endoplazmatskog retikuluma, unutar citoplazme je istaknuto i nekoliko mitohondrija. Često se nalaze lipofuscin pigmenti i kristalne strukture u obliku šipke promjera 3 do 20 mikrometra (Reinkeovi kristali). Ove inkluzije nemaju poznatu funkciju, a nalaze se u manje od polovine svih Leydigovih ćelijskih tumora, ali služe za postavljanje dijagnoze Leydigovog ćelijskog tumora.[1][2] Nijedna druga međuprostorna ćelija unutar testisa nema jedro ili citoplazmu s tim karakteristikama, pa je identifikacija relativno lahka.
Leydigove ćelije 'odraslog' tipa razlikuju se u postnatalnom testisu i miruju do puberteta. U testisu im prethodi populacija Lejdigovih ćelija 'fetusnog' tipa od 8. do 20. sedmice gestacije, koje proizvode dovoljno testosterona za maskulinizaciju muškog ploda.[3]
Lejdigove ćelije oslobađaju klasu hormona zvanu androgeni (19-ugljik steroid). Oni luče testosteron, androstenedion i dehidroepiandrosteron (DHEA), kada ih stimulira hormon hipofize , luteinizirajući hormon (LH). LH povećava aktivnost holesterola desmolaza (enzim povezan sa konverzijom holesterola u pregnenolon), što dovodi do sinteze testosterona i izlučivanja Leydigovih ćelija Prolaktin (PRL) povećava odgovor Leydigovih ćelija na LH, povećavajući broj LH receptora izraženih na Leydigovim ćelijama.
Lejdigove ćelije mogu nekontrolisano rasti i formirati tumor Leydigovih ćelija. Ovi tumori su obično benigni. Možda su hormonski aktivni, tj. luče testosteron. Adrenomijeloneuropatija je još jedan primer bolesti koja utiče na Leydigove ćelije: pacijentov testosteron može pasti i pored viših nivoa LH i folikul-stimulirajućeg hormona (FSH). Otkriveno je da lateralna električna površinska stimulacija uzrokuje proliferaciju Leydigovih ćelija kod kunića.[4]
Leydigove ćelije imenovane su po njemačkom anatomu Franzu Leydigu, koji ih je otkrio 1850.[5]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.