Kvantitativna genetika

Kvantitativna genetika je ogranak populacijske genetike koji proučava nasljedne osnove fenotipova koji variraju kontinuirano (kao što su visina ili masa), za razliku od kvalitativnih, čija je promjenljivost diskontinuirana (alternirajuća), kod kojih su i genski proizvodi diskretno prepoznatljivi (kao što su boje očiju, svi sistemi krvnih grupa). Kvantitativna genetika, prema tome proučava stupanj heritabilnosti mjerljivih – metričkih i merističkih (brojljivih) svojatava – koja variraju kontinuirano ili fluktuirajuće.^{[1][2][3] [4]}

Oba oblika varijacije (kvalitativna i kvantitativna) uključuju frekvencije različitih alela jednog gena u panmiktičnoj populaciji (gamodema) kombinirane po principima koji proizlaze iz jednostavnog Mendelovskog nasljeđivanja. Obrasci nasljeđivanja se također analiziraju uporednim proučavanjem generacija roditelja i potomačkih linija. Dok se populacijska genetika može fokusirati na određene gene i njihovo kasnije metaboličke proizvode, kvantitativna genetika je više usmjerena na analizu njihovog vanjskog fenotipskog ispoljavanja, a zaključke izvodi samo o genetičkim osnovama. To se, međutim, može posmatrati kao njena prednost, jer olakšava sagledavanje međuodnosa sa biološkim makrokosmosom, uključujući mikroevoluciju i vještačku selekciju u uzgoju biljaka i životinja. Obje grane dijele izvjesnu zajedničku historiju i podrazumijevaju primjenu osobenih matematičkih i statističkih procedura.

Na primjer, koriste širenje kvadratne jednadžbe za predstavljanje oplodnje gameta za formiranje zigota. Međutim, zbog kontinuiranog distribucije fenotipskih mjera, kvantitativna genetika treba također uvrstiti i mnoge druge statističke metode (kao što je efekt, srednja vrijednost (prosjek) i varijansa), kako bi se fenotipovi povezali sa osnovnim genetičkim principima. Neki od mogućih fenotipova (opisni) mogu se analizirati kao diskretne (alternativne) kategorije ili kao kontinuirani nizovi fenotipova, ovisno o definiciji granične mjere, ili kao metrički kada se kvantificiraju.^[5] Mendel je također razmatrao ovu materiju u svom fabularnom, utemeljiteljskom radu^[6] posebno respektirajuči njegov opis visokog i patuljastog graška, što je ustvari bila dužina stabljike".^[7][8] .

Prema Batesonu, lokusi kvantitativnih osobina (eng. skr. QTL) su regioni DNK genoma koji utiču na kvantitativne fenotipske osobine ili su s tim genima povezani. To se, u novije vrijeme, osim kvantitativne genetike, izravno odnosi i na molekulsku genetiku.

Također pogledajte

• Poligensko nasljeđivanje
• Interakcija gena

Reference

1. Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
2. Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
3. Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
4. Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
5. Anderberg M. R. (1973): Cluster analysis for applications. Academic Press, New York
6. Mendel G. (1866): Versuche über Pflanzen Hybriden. Verhandlungen naturforschender Verein in Brünn, iv.
7. Mendel G., Bateson W. [translator] (1981): Experiments in plant hybridisation. J. Roy. hort. Soc. (London), xxv: 54–78.
8. Rad: Mendel G ., Bateson W. (1891), s dodatnim komentarima Batesona, prenijet je u: Sinnott E. W., Dunn L. C ., Dobzhansky T. (1958): Principles of genetics. McGraw- Hill, New York,: 419-443. Fusnota 3, stranica 422 identifikuje Batesona kao originalnog prevoditelja i daje referencu za prevod

Vanjski linkovi