Remove ads
Johann Gottfried Herder (* 25.8. 1744 (Morag); † 18. 12. 1803 (Weimar), bio je njemački književnik, filozof, teolog, pjesnik i književni kritičar.[1] On je povezan s epohom prosvjetiteljstva, Sturm und Drang, a pored Goethea & Schillera, važio je za jednog od najznačajnijih predstavnika Weimarskog klasicizma.
Rođen je u Mohrungenu (sada Morąg, Poljska) u Kraljevini Pruskoj (bivša Kneževina Prusija), Herder je odrastao u siromašnoj porodici. Lično obrazovanje je stekao samostalno izučavajući Biblije i očevu pjesmaricu.
Godine 1762. kao mladić od 17 godina upisuje se na Univerzitetu u Königsbergu, oko 60 100 km) sjeverno od Mohrungena, gdje je postao učenik Immanuela Kanta. Istovremeno, Herder je postao intelektualni štićenik Johanna Georga Hamanna, filozofa iz Königsberga koji je osporavao tvrdnje čistog sekularnog uma. Hamannov utjecaj je naveo Herdera da prizna svojoj supruzi mnogo kasnije da:
Imam premalo razuma i previše karaktera.
Herder se može sa punim pravom smatrati osnivačem nove škole njemačke političke misli. Iako je sam bio nedruštvena osoba, dosta je utjecao na svoje savremenike. Godine 1764. tada kao sveštenik, Herder je otišao u Rigu podučavati. Tokom tog razdoblja napisao je svoje prve velike radove, na temu književne kritike. 1769. putovao je brodom do francuske luke Nantes, a zatim je nastavio za Pariz. Ova putovanja su dovela do pomaka u njegovom shvatanju sebe kao autora. Do 1770. Herder je posjetio Strasbourg, gdje je upoznao mladog pjesnika Goethea. Ovaj događaj se pokazao ključnom etapom u historiji Njemačke književnosti, pošto je Goethe bio izravno nadahnut književnom kritikom Johanna Gottfrieda Herdera, na osnovu koje će razviti svoj vlastiti stil. Ovaj događaj može se smatrati kao početak književnog pokreta "Sturm und Drang". Godine 1771. Herder je uskoro zatim dobio posao glavnog župnika i dvorskog propovjednika u Bückeburgu kod grofa Wilhelm von Schaumburg-Lippea. Do 1770. Goethe je već bio poznati autor i iskoristio je svoj utjecaj na Weimarskom dvoru da osigura Herderu mjesto generalnog inspektora. Herder se preselio tamo 1776. gdje su njegovi pogledi bili pomaknuti više prema klasicizmu. Pred kraj svoje karijere, Herder je bio pobornik Francuske revolucije, što je izazvalo odbojnost kod mnogih njegovih kolega. Istovremeno, on i Goethe doživjeli su lični razlaz. Drugi razlog njegove izolacije u poznijim godinama, bili su njegovi nepopularni napadi na Kantovu filozofiju. Godine 1802. Izborni knez od Bavarske načinio je od Herdera plemića, te je njegovom prezimenu dodan prefiks "von". Umro je u Weimaru 1803. u 59. godini života.
Remove ads
- Fragmente über die neuere deutsche Literatur, Riga 1766-67.
- Abhandlung über den Ursprung der Sprache (1772)
- Von deutscher Art und Kunst. Einige fliegende Blätter (1773)
- Auszug aus einem Briefwechsel über Ossian und die Lieder alter Völker (1773)
- Volkslieder nebst untermischten anderen Stücken (1778/79) - (1807: Stimmen der Völker in Liedern )
- Ideen zur Philosophie der Geschichte der Menschheit (1784/91)
- Briefe zur Beförderung der Humanität (1791-1797)
- Terpsichore, Lübeck 1795.
- Christliche Schriften, Riga 1796-1799
- Metakritik zur Kritik der reinen Vernunft, Leipzig 1799.
- Kalligone, Leipzig 1800.
Remove ads
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
Remove ads