From Wikipedia, the free encyclopedia
Hej, Slaveni ili Hej, Sloveni je pjesma posvećena svim Slavenima i naslov himne bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije. Prva verzija pjesme napisana je 1834. pod naslovom Hej, Slaveni (ili na slovačkom Hej, Slováci).[1] Pjesmu je napisao Samuel Tomášik.[2] Otad je ova pjesma himna panslavizma, nezvanična himna Slovaka te himna SFRJ. Kompozicija pjesme Hej Slaveni vrlo je slična kompoziciji himne Republike Poljske.
| Hej Slaveni Еј, Слaвени | |
|---|---|
.svg) | |
| Država |  SFR Jugoslavija Srbija i Crna Gora |
| Jezik | srpskohrvatski slovenski makedonski |
| Tekstopisac | Samuel Tomášik |
| Ostali nazivi | Hej, Sloveni Hej, Slovani Hej, Slovenci |
| Prihvaćena | 1977. (SFRJ) 1992 (SCG) |
| Zvučna datoteka | |
Hej Slaveni | |
Izvorni tekst pjesme komponirao je slovački svećenik Samuel Tomášik za vrijeme svoje posjete Pragu 1834. Primijetio je da se njemački jezik tamo može češće čuti nego maternji, češki jezik. Tim povodom je napisao:
Tako je nakon ovog unutrašnjeg nemira Tomášik prvi put zapisao sljedeći tekst na slovačkom jeziku:[2]
| “ |
Hej, Slováci, ešte naša Žije, žije, duch slovenský, Jazyka dar sveril nám Boh, I nechže je koľko ľudí, I nechže sa aj nad nami My stojíme stále pevne, |
” |
U Slovačkoj se kroz historiju, a i danas, ova pjesma smatrala nezvaničnom himnom Slovaka. Iako nakon stjecanja nezavisnosti 1993. Slovačka dobija drugu himnu, "Hej, Slaveni" još se smatra drugom himnom Slovaka. Ova pjesma nikad nije bila zvanična na teritoriji Slovačke, ali je favorizirana od strane vladajuće stranke u državi.[6]
Dragutin Rakovac je 1838. napisao[7] a 1842. objavio prvi prijevod Tomášikove pjesme pod naslovom Duh slavjanski.[8] Uslijedio je prijevod na slovenski jezik, koji je 1863. uradio Radoslav Razlag. Prijevod je nosio naslov "Duh slovanski", da bi u sljedećem izdanju bio objavljen pod naslovom "Hej Slovenci!".[9] Pjesma je bila popularna za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda te za revolucije 1848. (kad je pjesma bila poznata i u Hrvatskoj i u Sloveniji). Muziku za "Hej, Slaveni" komponirao je Vatroslav Lisinski, a nalazi se u petom izdanju pjesmarice Đure Stjepana Deželića (1903). Pjesma se u hrvatskim zemljama javlja pod različitim nazivima: "Duh slavjanski", "Duh ilirski", "Duh hrvatski" (s prvim stihom "O, Hrvati! Jošte živi"), "Pěsma domorodna" (s prvim stihom "Oj Iliri! Jošte živi rěč naših dědovah"), ali se najčešće javlja pod nazivom "O, Hrvati", odnosno "Oj Hrvati" i pod tim naslovom ostaje u upotrebi do kraja Drugog svjetskog rata.[10]
Tokom Drugog svjetskog rata pjesmu su koristile sve zaraćene strane. Jugoslavenski partizani koristili su nekoliko verzija. U Užičkoj republici korišten je tekst "Hej, Sloveni", a na teritoriji pod kontrolom ZAVNOBiH-a i ZAVNOH-a "Oj Slaveni". Pjesmu su u njenoj starijoj verziji "Oj Hrvati" pjevali i pripadnici ustaškog pokreta.
"Hej, Slaveni" bila je državna himna SFRJ od 1943. do 1991 (48 godina). Nakon raspada SFRJ "Hej Sloveni" bila je državna himna Savezne republike Jugoslavije, tj. Srbije i Crne Gore. Nakon raspada Državne zajednice Srbije i Crne Gore Srbija je zakonom iz 2009. usvojila svoju današnju himnu "Bože pravde", a Crna Gora svoju "Oj, svijetla majska zoro" te je tako prestala zvanična upotreba ove popularne pjesme. Danas nekadašnje jugoslavenske republike koriste sljedeće himne:
Ova pjesma poznata je u svim slavenskim zemaljama. Ispod slijedi spisak naziva himne:[11]
(...) i 'Hej, Slaveni' kao jugoslavenska himna, koja se u pučkim pjesmaricama najčešće javlja, sve do II svjetskog rata, u varijanti: 'O, Hrvati'.
– Zečević 1988: 57
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
