From Wikipedia, the free encyclopedia
Golosjemenjače (lat. Gymnospermae) odomaćena tuđica i gimnosperme je grupa sjemenjača koja ovuhvata četinare (Pinophyta), cikade (Cycadophyta i ginko (Ginkgophyta). Ime im portiče od grčkog γυμνός – gimnos = golo sjeme, gymnospermos. Ova grupa može, dvojbeno, uključivati i podgrupu Gnetophyta.[1]
| Golosjemenjače (Gymnospermae) | |
|---|---|
 Lišće (iglice) bijele smrče | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae Pinophyta (ili Coniferophyta) – Konifere Ginkgophyta – Ginkgo |
Suglasno općem nazivu, imaju gole sjemenke, za razliku od sjemens ili ovula cvjetnica (Angiospermae), koje su u prilogu tokom oprašivanja. Sjeme gimnospermi se razvija ili na površini kao krljušti, u listasto-čunjastim dodacima šišarkama, ili na kraju kratkih drški (Ginkgo ). Golosemenjače i cvjetnice zajedno čine Spermatophyta ili sjemenjače. Do sada najveća grupa postojećih golosemenjača su četinari (borovi, čempresi i njihovi srodnici), zatim cikade, gnetali (Gnetum, Ephedra i Welwitschia) i Ginkgo (jedna današnja vrsta).
Fosilne gimnosperme obuhvataju mnoge koje ne pripadahju recentnim grupama, uključujući tzv. "sjemene paprati" (Pteridospermatophyta) ili pteridosperme) i "Cycadeoidea" (Bennettitales). Većina golosemenjača je izumrla u kenozoiku, od prije 65 miliona godina do danas.[2]
Spolni organi golosjemenjača se nalaze u muškim cvjetovima i ženskim ima (češerima). Prašnički listovi su skupljeni u rese. Svaki prašnički list ima dva prašnika sa polennskim zrncima. U svakom polenovnom zrncu su po dvije nepokretne spolne ćelije .
Ženske češeriće čine plodni listovi. U svakom plodnom listu se nalaze po dva sjemena zamatka sa ženskom spolnom ćelijom. Sjemeni zameci na plodnim listovimasu goli i otvoreni. Zrnca polena su lahka, pa ih vjetar jednostavno raznosi, kao i kod ostalih anemofilnih biljaka. Donese li ih do sjemenih zametaka ženskog češerića, gdje dolazi do oprašivanja, tj. oplodnje. Od oplođene jajne ćelije nastaje zametak nove biljke. Iz sjemenih zametaka, na svakom plodnom listu, razvijaju se po dvije sjemenke. Zeleni plodni listovi postepeno odrvene i rašire se. Listovi sa sjemenkama čine plod, šišarku ili češer. Zreli češer je obično okrenut prema dolje. Sjemenke su lahke, pa na vjetru lahko i ispadaju i bivaju ranesene u blišu ili dalju okolinu. Na planinskim čistinama se može zapaziti koji smjerovi vjetra dominiraju, na osnovu gustine novoizniklih mladih četinara.
U povoljnim uvjetima, sjemenke prokliju u nove biljke, a u početku se hrane iz rezervi endosperma. Za oplodnju većine vrsta nije potrebna voda. Golosjemenjačama kao što su ginkgo i cikas, za razmnožavanje, potrebna je voda, jer imaju pokretne spermatozoide. To se uzima kao dokaz evolucije, a ove biljke označavaju kao „živi relikti“.
Prave golosjemenjače su prevladale na Zemlji u devonu, a njihovi primitivniji preci još u paleozoiku. Dolaskom epohe suhe klime, prelazni oblici sa papratima počinju izumirati, zbog nestašice vode potrebne koja im je neophodna za razmnožavanje. Među njima je bilo papratnjača, koje su umjesto spora imale sjemenke. Od njih su evoluirale golosjemenjače.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
