From Wikipedia, the free encyclopedia
Friedrich Wilhelm Nietzsche (Fridrih Vilhelm Niče; 15. oktobar 1844 – 25. august 1900) bio je njemački filozof, prozni pjesnik, kulturni kritičar, filolog, kompozior i psiholog koji je imao veliki uticaj na savremenu filozofiju. Karijeru je započeo kao klasični filolog prije nego što se okrenuo filozofiji. Postao je najmlađa osoba koja je držala Katedru za klasičnu filologiju na Univerzitetu u Bazelu 1869. u dobi od 24 godine. Nietzsche je dao ostavku 1879. zbog zdravstvenih problema koji su ga mučili većinu života; veći dio svog osnovnog opusa završio je u narednoj deceniji. Godine 1889, u dobi od 45 godina, doživio je kolaps, a potom i potpuni gubitak mentalnih sposobnosti, sa paralizom i vjerovatno vaskularnom demencijom. O njemu su se brinule, najprije majka, do njene smrti 1897. godine, a zatim sestra Elisabeth Förster-Nietzsche. Nietzsche je umro 1900. godine, nakon što je doživio upalu pluća i višestruke moždane udare.
Friedrich Nietzsche | |
|---|---|
 Friedrich Nietzsche 1882. godine | |
| Rođenje | 15. oktobar 1844. Röcken, Kraljevina Pruska |
| Smrt | 25. august 1900 (55 godina) |
Nietzscheov opus obuhvata filozofsku polemiku, poeziju, kulturnu kritiku i fikciju, dok pokazuje naklonost prema aforizmu i ironiji. Istaknuti elementi njegove filozofije uključuju njegovu radikalnu kritiku istine u korist perspektivizma; genealošku kritiku religije i hrišćanskog morala i srodnu teoriju morala gospodar-rob; estetska afirmacija života kao odgovor i na "smrt Boga" i na duboku krizu nihilizma; pojam apolonskih i dionizijskih sila; i karakterizacija ljudskog subjekta kao izraza suprotstavljenih volja, kolektivno shvaćenih kao volja za moć. Takođe je razvio uticajne koncepte kao što su Übermensch i njegova doktrina večnog povratka. U svom kasnijem radu postao je sve više zaokupljen kreativnim moćima pojedinca da prevaziđe kulturne i moralne običaje u potrazi za novim vrijednostima i estetskim zdravljem. Njegov opus doticao je širok spektar tema, uključujući umjetnost, filologiju, historiju, muziku, religiju, tragediju, kulturu i nauku, i crpio je inspiraciju iz grčke tragedije, kao i ličnosti kao što su Zoroaster, Arthur Schopenhauer, Ralph Waldo Emerson, Richard Wagner i Johann Wolfgang von Goethe.
Nakon njegove smrti, Nietzscheova sestra Elizabeta postala je kustos i urednica njegovih rukopisa. Uredila je njegove neobjavljene spise kako bi se uklopila u svoju njemačku ultranacionalističku ideologiju, često kontradiktorna ili zamagljujući Nietzscheova izrečena mišljenja, koja su se eksplicitno suprotstavljala antisemitizmu. Kroz njena objavljena izdanja, Nietzscheovo djelo postalo je povezano s fašizmom i nacizmom. Naučnici 20. vijeka kao što su Walter Kaufmann, R. J. Hollingdale i Georges Bataille branili su Nietzschea od ovog tumačenja, a ispravljena izdanja njegovih spisa ubrzo su stavljena na raspolaganje. Nietzscheova misao postala je ponovo popularna 1960ih i njegove ideje su od tada imale dubok uticaj na mislioce 20. i ranog 21. vijeka u filozofiji – posebno u školama kontinentalne filozofije kao što su egzistencijalizam, postmodernizam i poststrukturalizam – kao i umjetnost, književnost, poezija, politika i popularna kultura.
Svoju filozofiju Nietzsche zasniva na odnosu prema antičkoj grčkoj kulturi. On smatra da je kultura bila u usponu do pojave Sokrata, a nakon toga da dolazi do dekadencije kulture. Po njemu, od tada nastupa "moral stada", moral slabih ljudi koji propovijeda odricanje od života i nadu u drugi svijet.
Nietzsche tvrdi da čovjek pripada zemlji i da treba biti vjeran zemlji. Njegovo učenje se sastojalo i u tome da svijetom ne vlada zakon (logos) nego haos, i da je život borba. Osnova svega je volja za moći (Nietzsche smatra da ono što čovjek hoće je višak moći), i ovakvu volju ima svaki čovjek, i to se može najbolje izraziti ovim citatom:" U volji sluge našao sam volju da bude gospodar". U ovom razmišljanju moć i snaga su najviše vrijednosti.
Ovaj filozof u umjetnosti vidi najpotpunije prihvatanje života, jer u umjetnosti svijet dobija svoj smisao, i zahvaljujući umjetnosti možemo podnijeti egzistenciju.[1][2][3][4]
Narod (stado) teži samo golom održavanju, a to je već propadanje. Moral jakih se razlikuje od morala slabih i zato sve vrijednosti treba preispitivati (ustanoviti nove i razbiti stare). Iz ovakvih stavova Nietzsche postavlja ideal novog čovjeka – "natčovjeka".
Natčovjek (njem. Übermensch) je budućnost, on ima snažno izraženu volju za moći; razlikuje se od običnih ljudi jer ima hrabrost, odgovornost i ne boji se opasnosti – on je smisao Zemlje. Nietzsche je tvrdio da svijet nije završen, da se sve ruši i ponovo gradi i govorio je da je takav krug bitka. Natčovjek se ne boji tog vračanja i on prihvata život i ponavljanje. Friedrich Nietzsche je smatrao da evolucija čovjeka nije završena i da je sljedeća faza natčovjek- ne jedan narod, niti nacija, nego čovječanstvo.
( i druga)
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
