Endoskelet

Endoskelet (grč. ἔνδον – éndon = "unutra", "unutrašnji" + σκελετός- skeletos = skelet, kostur) je unutrašnja potporna struktura životinja, sastavljena od mineraliziranog tkiva.^[1]

Endoskelet sabljarke

Endoskelet smeđeg šišmiša, Eptesicus fuscus

Pregled

Endoskelet je skelet koji se nalazi u unutrašnjosti tijela. Endoskelet se razvija ispod kože ili u dubljim tkivima tijela. Endoskelet kičmenjaka u osnovi se sastoji od dvije vrste tkiva (kosti i hrskavice). Tokom ranog embrionskog razvoja endoskelet se sastoji od notohorde i hrskavice. Notokorda u većine kičmenjaka zamijenjena je kičmom, a hrskavica se kod većine odraslih zamjenjuje kostima. U tri koljena i jednom podrazreda životinja, endoskelet može funkcionirati isključivo za potporu (kao u slučaju spužvi (Porifera), ali često služi kao mjesto vezanja mišića i mehanizam za prijenos mišićnih sila.^[2]

Pravi endoskelet potiče iz mezodermnog tkiva. Takav skelet prisutan je u bodljokožaca i hordata. Endoskelet Porifera sastoji se od mikroskopskih karbonatnih ili silikatnih spikula ili mreže spongina. Coleoidae nemaju pravi endoskelet u evolucijskom smislu; tamo je egzoskelet školjki evoluirao u nekoliko vrsta unutrašnje strukture, pri čemu je "sipa" sipa najpoznatija verzija. Pa ipak, oni u tijelu imaju hrskavičavo tkivo, čak i ako nije mineralizirano, naročito u glavi, gdje formira primitivnu lobanju. Endoskelet daje tijelu oblik, podršku i zaštitu i pruža sredstvo i oslonac za kretanje.^[1]

Galerija

• 
  Endoskelet morske zvijezde
• 
  Endoskelet morskih spužvi
• 
  Endoskelet Echinodermata (Arbacia lixula)
• 
  Poređenje endoskeleta raznih Vertebrata

Također pogledajte

• Egzoskelet
• Hidroskelet

Reference

1. Raven P. H., Johanson G. B. (1999). Biology. WCB/McGraw–Hill, New York.
2. Gerhard Mickoleit (2004). Phylogenetische Systematik der Wirbeltiere. F. Pfeil. str. 44. ISBN 978-3-89937-044-7.

Vanjski linkovi