From Wikipedia, the free encyclopedia
Centurion[1] (od lat. centurio); u Rimskoj vojsci centurion je bio komandir jedne centurije u legiji. U legijama je bila uspostavljena jasna hijerarhija - postajao je komandni lanac i u njemu su centurioni bili najniži. Ipak, ne može se reći da je centurion predstavljao čin u današnjem smislu tog pojma.
Dakle, svaki centurion je zapovijedao osnovnom jedinice legije – centurijom, u kojoj je broj legionara varirao u zavisnosti od epohe i formacije; od oko 80-100 pa i do 160 u pojedinim slučajevima. Na početku su centurije djelovale u grupama po dvije i formirale jednu manipolu. Centurion koji je komandovao prednjom centurijom, onoj koja je u borbenoj formaciji na bojnom polje bila bliže neprijatelju zavao se prior a onaj drugi posterior. Nije sasvim jasno potvrđeno da li je prvi imao određeno starješinstvo nad drugim, ova je distinkcija najvjerovatnije imala uglavnom praktični smisao kod rukovođenja jedinicama u toku bitke i odnosio se na zauzimanje prve ili druge borbene linije.
Najviši čin u odnosu na druge centurione u jednoj legiji imao je centurion iz prve kohorte i nosio je naziv Primus Pilus. Primus pilus je otprilike ekvivalentan činu današnjeg pukovnika.
Centurioni su bili okosnica profesionalne vojske, karijerni vojnici koji su davali dnevna zaduženja svojim podređenih i izdavali im komande na bojnom polju. Obično su napredovali čin po čin ali dešavalo se da ih imperator ili viši oficir vanredno unaprijede.
Legionar je mogao postati centurion bez obzira na društveni stalež iz kojeg je potekao, mogao je to biti mladi siromašni građanin Rima koje se dokazao u borbi a mogao je to biti i mladi aristokrata kojem je to bio prvi korak u vojnoj karijeri (dešavalo se da su ovi drugi ponekad postajali zapovjednici i bez prethodnog vojnog iskustva). Naravno, efikasnost rimske vojne organizacije garantovala je i odlična vojna škola u kojoj su budući visoki oficiri sticali značajno teorijsko obrazovanje koje im je omogućavalo da uspješno komanduju legijom. Vojne škole su tako proizvodile i tzv. "tribune" (vidjeti: Legija) koji su zauzimali visoke pozicije u legiji i bez praktičnog vojnog iskustva.
Iako se pojam uniforma ovdje ne može primijeti u smislu uniforme u savremenim vojskama, ipak su odjeća i oprema centuriona sadržavali određene karakteristike prema kojima su se mogli razlikovati od ostalih legionara. U te posebne karakteristike možemo ubrojati perjanicu/perušku na šljemu postavljenu u pravcu lijevo-desno, za razliku od običnih vojnika kod kojih je ona bila usmjerena napred-nazad. Vjerovatno su se tako centurioni mogli lakše uočiti u toku borbe. Centurioni su nosili i komandni štap - Vitis ili Bacillum Viteum, kao simbol autoriteta ali i sredstvo kojim su kažnjavali vojnike.
Kao i drugi legionari, i centurioni su najčešće bili opremljeni slijedećim vojničkim rekvizitima:
Centurionovo glavno oružje bio je gladius, mač sa oštricom dugom oko 50-55 cm (i do 70 cm), vrhunsko oružje legionara za blisku borbu. Obični legionari nosili gladius sa desne strane opasača i izvlačili ga desnom rukom jer su u lijevoj ruci nosili štit. Centurioni u principu nisu nosili štit pa su gladius mogli nositi na lijevoj strani opasača. Na kraju, tu je bio i "pugio", bodež.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
