Botrychium je rodpaprati, vaskularnih nesjemenjača iz porodice Ophioglossaceae.[1] Vrste ovog roda poznate su kao mjesečine ili mjesečarke. To su male biljke, sa mesnatim korijenima, a reproduciraju se sporama, koje se raspršuju u zrak. Jedan dio lista, troflora, je sterilan; drugi, sporofor, plodan je i nosi grozdove sporangija ili spora. Neke se vrste povremeno izdižu iznad zemlje i većinu prehrane dobijaju iz povezanosti s mikorizom sa gljivama.
Pozicija roda Botrichium osporava se između različitih autora; neki botaničari uključuju rodove Botrypus i Sceptridium unutar Botrychium , dok ih drugi tretiraju kao zasebne. Potonji tretman se ovdje privremeno primjenjuje.
Zmijolike paprati tradicijski su smještene u grupuBotrychium, podrod Osmundopteris, čije se ime zasniva na površinskim sličnostima vrsta roda Osmunda[48].
Ove vrste (zimzelene grozdaste paprati) tradicijski su smještene u „Botrice“, podrod Sceptridium, čije je ime zasnovano na očiglednoj sličnosti njihovih sporangija sa tzv. "malim žezlima“.[52]
Ove paprati se mogu naći u mnogim sredinama, uključujući prerije, šume i planine. Kako su neke vrste prilično rijetke, napori na očuvanju mogu biti teški. Utvrđivanje rijetkosti neke vrste usložnjavaju mali listovi biljaka koji stoje samo 2-10 centimetara iznad tla. Još veći izazov je u dobijanju tačne brojnosti populacija, jer je nevidljiv podzemni životni ciklus roda. Velika većina bilo koje populacije mjesečinskih vrsta zapravo postoji pod zemljom u bankama koje se sastoje od nekoliko vrsta. Jedna vrsta propagule ima neogoljene spore, koje moraju prodirati kroz tlo izvan dosega svjetlosti kako bi klijale. To povećava vjerovatnoću da će se spore nalći u rasponu mikoriznog simbionta prije nego što proizvedu sitni, grubo oblikovani srcasti gametofit, koji također postoji u potpunosti ispod zemlje. Konačno, neke vrste proizvode geme, oblik aseksualnog razmnožavanja pomoću pupoljaka korijena.
Juvenilni i uspavani sporofiti također se mogu sakriti u tlu duži vremenski period. Zreli sporofiti ne moraju nužno proizvesti godišnji list; mogu ostati održivi u podzemlju do 10 godina bez razvijanja fotosintetskih komponenti. Taj je podvig omogućen njihovom ovisnošću o simbiotskom partnerstvu s gljivama roda Glomus, koje daju najviše fiksiranog ugljika za rast i reprodukciju.
Ova ovisnost o mikorizi otežala je i laboratorijski uzgoj ovih paprati. Do sada je bilo uspješno samo klijanje gametofita.[15][83][84]
Johnson-Groh, C. L. and J. Lee (2002). “Phenology and demography of two species of Botrychium (Ophioglassaceae)”. American Journal of Botany 89 (10): 1624-1633.
Muller, S. (1992). "The impact of a drought in spring on the sporulation of Botrychium matricariifolium (Retz) A. Br. in the Bitcherland (Northern Vosges, France)". Acta Oecologica. 13: 335–343.
USDA, NRCS (n.d.). "Botrychium ×watertonense". The PLANTS Database (plants.usda.gov) (jezik: engleski). Greensboro, North Carolina: National Plant Data Team. Pristupljeno 27 Dec 2011.
Kelly, Dave (1994). "Demography and conservation of Botrychium australe, a peculiar, sparse mycorrhizal fern". New Zealand Journal of Botany. 32 (4): 393–400. doi:10.1080/0028825x.1994.10412925.
Montgomery, James D. (1990). "Survivorship and Predation Changes in Five Populations of Botrychium dissectum in Eastern Pennsylvania". American Fern Journal. 4. 80 (4): 173–182. doi:10.2307/1547206. JSTOR1547206.
Mesipuu, Meeli; R. P. Shefferson; T. Kull (2009). "Weather and herbivores influence fertility in the endangered fern Botrychium multifidum (S.G. Gmel.) Rupr". Plant Ecology. 203: 23–31. doi:10.1007/s11258-008-9501-3.
B. multifidumArhivirano 19. 11. 2016. na Wayback Machine University of Wisconsin, Cofrin Center for Biodiversity, Ferns and Fern Allies of Wisconsin. 26 Dec 2011