From Wikipedia, the free encyclopedia
Ubrzo nakon što su nacističke snage osvojile Jugoslaviju, država je podijeljena u okupacione zone. Bosna i Hercegovina se našla u njemačkoj i italijanskoj zoni, a granica je išla linijom Bosanski Novi - planina Šator - planina Bjelašnica - granica sa Crnom Gorom. Istovremeno Sile Osovine stvaraju profašističku Nezavisne države Hrvatske u kojoj se našla i današnja Bosna i Hercegovina. Tokom okupacije vlasti NDH su sistematski protjerivale i ubijale jevrejsko i srpsko stanovništvo. To je ponukalo mnoge Srbe da se pridruže četničkom pokretu, koji je osim početne borbe protiv okupatora koja je kasnije obustavljena, počeo da vrši zločine nad Bošnjacima, većinom u istočnoj Bosni.[1]
Nakon stvaranja NDH 10. aprila 1941. bosanskohercegovački muslimani (Bošnjaci) su proglašeni Hrvatima muslimanske vjeroispovjesti. Teritorij BiH je podjeljen na 22 upravne jedinice (velike župe), čiji su se nazivi podudarali sa nazivima župa srednjovjekovne bosanske države. Muslimani BiH su smatrani "cvijećem" hrvatskog naroda, a BiH "dušom i srcem" NDH. Dio muslimanskih političara je prihvatio saradnju sa ustaškim vlastima. Dobar dio stanovništva je bio potpuno ravnodušan prema novoj vlasti, a najveći dio je odabrao otpor i pridružio se partizanima čime je Bosna postala glavno poprište ratnih operacija tokom Drugog svjetskog rata na tlu bivše Jugoslavije.[2]
Kako vlasti NDH nisu bile u stanju osigurati djelotvornu zaštitu muslimanskih sela od četničkih i partizanskih napada, među bošnjačkim predstavnicima u vlasti od 1942. nastaje pokret koji je težio otcjepljenju ili barem maksimalnoj autonomiji BiH unutar NDH. Potpisivanje sporazuma o saradnji između vlasti NDH i nekih četničkih vojvoda polovinom 1942. još je više doprinjelo nepovjerenju muslimana prema NDH. Pokret za autonomiju predvodio je visoki domobranski oficir Muhamed Hadžiefendić. Muslimanski političari su za ideju autonomije nastojali pridobiti i samog Hitlera nudeći mu služenje muslimana u SS-jedinicama. Bosna bi u tom slučaju stekla autonomiju pod njemačkim guvernerom, istočna Hercegovina bi bila pripojena Crnoj Gori dok bi zapadna Hercegovina ostala u NDH. Hitler se nije složio sa idejom bosanske autonomije, ali je prihvatio ideju osnivanja muslimanske SS jedinice i tako je 1944. nastala 13. SS Handžar divizija.
Početkom 1941. jugoslavenski komunisti, sa Josipom Brozom na čelu, su organizovali multietnični pokret otpora jednostavno nazvani Partizani.[3]
Osim borbe protiv nacističkih snaga, partizani su bili protivnici četnicima. 25. novembra 1943. Antifašističko vijeće Jugoslavije je u Jajcu uspostavilo Bosnu i Hercegovinu kao republiku unutar Jugoslovenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale još iz Osmanlijskog doba. Ovoj odluci predhodila je odluka donesena 25. novembra u Mrkonjić Gradu na prvom zasjedanju ZAVNOBiHa[4], a potvrđena na drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a.[5]
Od 1943. godine i Saveznici počinju podržavati partizane, a četnici od tada gube svaku vanjsku podršku. Od tada partizani ostvaruju nekoliko vojnih uspjeha, i na kraju bivaju najuspješnija protiv-gerilska grupa koja će do kraja rata osloboditi čitavu Jugoslaviju. Završetkom rata, već 1946. se usvaja novi ustav koji službeno priznaje Bosnu i Hercegovinu kao republiku u novoj Jugoslovenskoj državi.[6]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
