njemačka državnica From Wikipedia, the free encyclopedia
Angela Dorothea Merkel[1][2][3][4] (djevojačko prezime Kasner; rođena 17. jula 1954. u Hamburgu, Zapadna Njemačka) jest njemačka političarka, bivša predsjednica Kršćansko-demokratske unije (njemački: Die Christlich Demokratische Union Deutschlands, CDU) i od 2005. do 2021. godine njemačka kancelarka.
| Angela Merkel | |
|---|---|
 | |
| Njemačka kancelarka | |
| Vrijeme na dužnosti 22. novembar 2005 – 8. decembar 2021. | |
| Prethodnik | Gerhard Schröder |
| Nasljednik | Olaf Scholz |
| Lični podaci | |
| Rođenje | Angela Dorothea Merkel 17. juli 1954 Hamburg, Zapadna Njemačka |
| Politička stranka | Kršćansko-demokratska unija |
| Supružnik | Ulrich Merkel (1977–1982) Joachim Sauer (1998–sada) |
| Vjera | Luteran |
| Potpis |  |
Između 1991. i 1994. bila je Vladina ministarka za žene i omladinu a od 1994. pa do 1998. Vladina ministarka za okolinu, zaštitu prirode i sigurnost nuklearnih reaktora. Predsjednica CDU od 2000. do 2018. godine, a od 2002. do 2005. također predsjednica CDU/CSU frakcije u njemačkom parlamentu. 2015. časopis Time proglasio ju je osobom godine. Merkel je prva žena koja je proglašena "osobom godine" od vremena kada je promijenjen naziv koji je do 1999. glasio "Muškarac godine". Kao njemačka kancelarka odigrala je veliku ulogu u migratnskoj krizi ističući da su "izbjeglice savjest Evrope" i otvarajaući vrata svoje zemlje izbjeglicama usprkos protivljenju dijela javnosti i vlastite stranke.[5]
Merkel je rođena u Hamburgu u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Preselila se u Istočnu Njemačku kao novorođenče kada je njezin otac, luteranski sveštenik, primio pastirstvo u Perlebergu. Doktorirala je iz kvantne hemije 1986. i radila kao istraživač do 1989.[6]
Merkel je u politiku ušla nakon revolucija 1989. godine, kratko služeći kao zamjenica glasnogovornika prve demokratski izabrane vlade Istočne Njemačke koju je predvodio Lothar de Maizière. Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. godine, Merkel je izabrana u Bundestag za njemačku državu Mecklenburg-Zapadno Pomorje. Kao štićenica kancelara Helmuta Kohla, Merkel je imenovana za ministricu za žene i mlade 1991. godine, kasnije postajući ministricom okoliša, zaštite prirode i nuklearne sigurnosti 1994. godine. Nakon što je CDU izgubio savezne izbore 1998. godine, Merkel je izabrana za generalnu sekretarku CDU-a , prije nego što je postala lider u stranci dvije godine kasnije, nakon skandala s donacijama koji je srušio Wolfganga Schäublea.
Bila je vođa opozicije od 2002. do 2005. Nakon saveznih izbora 2005. godine, Merkel je imenovana nasljednicom Gerharda Schrödera na mjestu njemačkog kancelara, vodeći veliku koaliciju koja se sastojala od CDU-a, njegove bavarske sestrinske stranke Kršćansko-socijalne unije (CSU) i Socijaldemokratske partije (SPD). Merkel je prva žena koja je izabrana za kancelara i prva kancelarka od ponovnog ujedinjenja Njemačke koja je odrasla u bivšoj Istočnoj Njemačkoj. Na saveznim izborima 2009. CDU je dobio najveći udio glasova, a Merkel je uspjela formirati koalicijsku vladu sa Slobodnom demokratskom strankom (FDP).[7] Na saveznim izborima 2013. godine Merkelin CDU proslavio je ubjedljivu pobjedu sa 41,5% glasova i formirao drugu veliku koaliciju sa SPD-om, nakon što je FDP izgubio cijelo svoje predstavništvo u Bundestagu.[8] Na saveznim izborima 2017. godine Merkel je predvodila CDU da četvrti put postane najveća stranka i 14. marta 2018. godine položila je zakletvu za zajednički rekordni četvrti mandat kancelarke.[9]
U vanjskoj politici Merkel je naglasila međunarodnu suradnju, kako u kontekstu Evropske unije i NATO-a, tako i jačanje transatlantskih ekonomskih odnosa. Merkel je 2007. godine bila predsjednica Evropskog vijeća i imala je središnju ulogu u pregovorima o Lisabonskom ugovoru i Berlinskoj deklaraciji. Merkel je imala presudnu ulogu u upravljanju globalnom finansijskom krizom i evropskom dužničkom krizom. Pregovarala je o paketu podsticaja 2008. godine, fokusirajući se na infrastrukturnu potrošnju i javne investicije za suzbijanje Velike recesije. U domaćoj politici, njen program "Energiewende" usredotočen je na budući energetski razvoj, nastojeći postupno ukinuti nuklearnu energiju u Njemačkoj, smanjiti emisiju stakleničkih plinova i povećati obnovljive izvore energije. Reforme Bundeswehra koji je ukinuo regrutaciju, zdravstvenu reformu, a nedavno i odgovor njene vlade na migrantsku krizu iz 2010. i pandemiju COVID-19 u Njemačkoj bili su glavni problemi tokom njezinog kancelarskog mandata.[10] Na poziciji višeg lidera G7 bila je od 2014. do 2021. godine, a prethodno od 2011. do 2012. 2014. godine postala je šefica vlade sa najdužim stažem u Evropskoj uniji. U oktobru 2018. Merkel je najavila da će odstupiti kao liderka CDU-a na stranačkoj konvenciji i neće tražiti peti mandat kancelara 2021.[11]
Dana 8. decembra 2021. godine, Olaf Scholz je naslijedio Merkel na poziciji kancelara, a koja je vodila Njemačku 16 godina i 16 dana, za dlaku je propustila da postane kancelarka s najdužim stažom, zaostavši za Helmutom Kohlom za samo 10 dana.[12]
Godine 1977, u dobi od 23 godine, Merkel, tada Angela Kasner, udala se za studenta fizike Ulricha Merkela (rođen 1953.)[13] i uzela njegovo prezime. Brak je završio razvodom 1982. godine.[14] Njezin drugi i sadašnji suprug je kvantni hemičar i profesor Joachim Sauer, koji je uglavnom ostao izvan žiži medija. Prvi put su se upoznali 1981. godine,[15] postali su par kasnije i vjenčali se privatno 30. decembra 1998.[16] Ona nema djece, ali Sauer ima dva odrasla sina iz prethodnog braka.[17]
Merkel je strastvena ljubiteljica nogometa i poznato je da je slušala utakmice dok je bila u Bundestagu i da je u službenom svojstvu prisustvovala utakmicama nacionalnog tima.[18][19] Merkel je izjavila da joj je omiljeni film Legenda o Paulu i Pauli, istočnonjemački film objavljen 1973. godine.[20]
Merkel se boji pasa nakon što ju je jedan napao 1995. godine.[21] Vladimir Putin, u potezu koji podsjeća na prvog njemačkog kancelara Otta von Bismarcka i njegov Reichshunde, doveo je svog labrador retrivera tokom konferencije za novinare 2007. Putin tvrdi da je nije mislio uplašiti, iako je Merkel kasnije primijetila: "Razumijem zašto je morao to učiniti - da dokaže da je muškarac. ... Boji se vlastite slabosti."[21]
Od 2017. godine Merkel je viđena i snimana kako bi se vidno tresla u nekoliko javnih navrata, oporavljajući se ubrzo nakon toga.[22] Nakon jedne takve prilike potresanje je pripisala dehidraciji, rekavši da se osjeća bolje nakon pića vode.[23] Nakon tri navrata u kojima se to dogodilo u junu 2019. godine, počela je sjediti za vrijeme izvođenja državnih himni tokom državnih posjeta Mette Frederiksen i Maie Sandu sljedećeg mjeseca.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
