Alportov sindrom
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Alportov sindrom je genetički poremećaj[1], pogađa 1 u 5000 -10 000 djece,[2] obilježen glomerulonefritison, završna bolest bubrega uz gubitak sluha.[3] Alportov sindrom također može utjecati na oči, iako promjene obično ne utiču na vid, osim kada se promjene na sočivu dogode u kasnijoj životnoj dobi. Krv u urinu je univerzalna. Proteinurija je karakteristika kako bubrežna bolest napreduje.
| Alportov sindrom | |
|---|---|
 Audiogrami: efekt Alportovog sindroma na gubitak sluha kod 13-godišnjeg dječaka | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | Q87.8 |
| ICD-9 | 759.89 |
| OMIM | 301050 OMIM: 104200 OMIM: 203780 OMIM: 300195 |
| DiseasesDB | 454 |
| MedlinePlus | 000504 |
| eMedicine | med/110 |
| MeSH | y D009394 y |
| GeneReviews | Collagen IV-Related Nephropathies (Alport Syndrome and Thin Basement Membrane Nephropathy) |
Poremećaj je prvi put identifikovao u britanskoj porodici ljekar Cecil A. Alport u 1927.[4][5] Alportov sindrom je nekada također imao oznaku hereditarni nefritis, ali to je pogrešno jer postoje mnogi drugi uzroci nasljedne bolesti bubrega i 'nefritisa'.
Alportov sindrom je uzrokovan naslijeđenim defektom kolagena tipa IV—strukturnog materijala koji je potreban za normalnu funkciju različitih dijelova tijela. Budući da se kolagen tipa IV nalazi u ušima, očima i bubrezima, to objašnjava zašto Alportov sindrom pogađa različite naizgled nepovezane dijelove tijela (uši, oči, bubrezi, itd.).
Ovi opisi se odnose na 'klasični' Alportov sindrom, koji obično uzrokuje značajnu bolest u mlađoj odrasloj ili kasnoj dobi.[6]
Krv u urinu je uobičajena karakteristika Alportovog sindroma od ranog detinjstva, koja se može identifikovati na trakama za testiranje urina. Kod male djece mogu se pojaviti epizode vidljive (makroskopske) hematurije. Proteini se počinju pojavljivati u urinu kako bolest napreduje. Ovo se sada smatra indikacijom za liječenje ACE inhibitorima. Može doći do progresivnog gubitka funkcije bubrega (klinički se odražava povećanjem serumskog kreatinina ili smanjenjem procijenjene brzine glomerulske filtracije) i može zahtijevati liječenje zamjenom bubrega: dijaliza ili transplantacija bubrega.[7]
Alportov sindrom također može uzrokovati gubitak sluha, iako neki pacijenti nisu pogođeni.[8] Sluh kod pacijenata sa Alportovim sindromom je normalan pri rođenju. Gubitak sluha kod oboljelih pacijenata razvija se progresivno, obično u fazi kada je funkcija bubrega normalna, ali postoji značajna proteinurija. Međutim, kod nekih pacijenata gubitak sluha primjećuje se tek nakon gubitka funkcije bubrega. Karakteristično je da su rane promjene smanjena sposobnost slušanja visokofrekventnih zvukova, 'senzorinervna gluhoća'. Ovo postaje teže i utiče i na niže frekvencije. Gubitak sluha obično nije potpun kod Alportovog sindroma; dobra komunikacija je gotovo uvijek moguća uz korištenje slušnih aparata.[9]
U nekim porodicama sa Alportovim sindromom, prijavljena je difuzna leiomiomatoza jednjaka i traheobronhijskg stabla. Simptomi se obično pojavljuju u kasnom djetinjstvu i uključuju disfagiju, povraćanje nakon obroka, substernumsku ili epićelučanu bol, rekurentni bronhitis, dispneju, kašalj i stridor. Leiomiomatoza se potvrđuje kompjuterizovanom tomografijom (CT-skeniranjem) ili magnetnom rezonancom (MRI).[10]
Često se vide različite abnormalnosti oka uključujući lentikonus, keratokonus, katarakt i eroziju rožnjače, kao i pjegr na mrežnjači u makulama i u smjeru sredina – periferija.[11] Ovo rijetko ugrožava vid. Lentikonus (konusno sočivo) može se liječiti zamjenom sočiva, kao kod katarakta. Blagi keratokonus može se liječiti tvrdim, skleralnim, piggy-back ili drugim specijalnim medicinskim kontaktnim sočivima; progresivni slučajevi mogu se zaustaviti umrežavanjem kolagena rožnjače; a teški slučajevi mogu zahtijevati transplantaciju rožnjače. Makulske abnormalnosti kao što je nepotpuna hipoplazija fovea ili stepenasta foveopatija česte su kod Alportovog sindroma.[12]
Također može biti povezan sa retinitis pigmentosa.[13]
Aortna disekcija je vrlo rijetko opisana kod pacijenata s ranim početkom bolesti.[6] lejomiomi, tumori glatkih mišića koji zahvaćtaju jednjak i ženski genitalni trakt, mogu se pojavitiu u rijetkom sindromu preklapanja koji uključuje susjedne gene COL4A5 i COL4A6.[14]
Alportov sindrom je uzrokovan mutacijom u CO4A3, COL4A4 i COL4A5, kod tri od šest ljudi geni uključeni u biosintezu bazne membrane kolagena (tip IV). Mutacije u bilo kojem od ovih gena sprječavaju pravilnu proizvodnju ili sklapanje specijalizirane mreže kolagena tipa IV '345', koja je važna strukturna komponenta baznih membrana u bubreg u, unutrašnjem uhu i očima.[15] Nalazi se i na drugim lokacijama, uključujući alveole pluća. Bazne membrane su tanke, pločaste strukture koje razdvajaju i podržavaju ćelije u mnogim tkivima. Kolagen tipa IV podtipa '112' nalazi se i kod kičmenjaka i kod beskičmenjaka i glavna je izoforma u većini ljudskih baznih membrana. Kada mutacije spriječe stvaranje 345 kolagenske mreže tipa IV u glomerulu, mreža 112, koja se formira u fetusnom razvoju, ali je obično zamijenjena sa 345, opstaje u odraslom dobu.[16]
Alportov sindrom može imati različite obrasce nasljeđivanja, ovisno o tome koja je specifična mutacija prisutna.
Klinički korisna je genska kartica za: Alportov sindrom.[21]
Dijagnoza se obično može postaviti na osnovu kombinacije kliničkih nalaza, porodične anamneze i kriterija biopsije.
Da bi bile korisne, biopsije bubrega moraju se uzeti prije nego što bolest previše uznapreduje. Promjene pod običnim (svjetlosnom) mikroskopom nisu karakteristične, a može se povećati mogućnost drugih dijagnoza, posebno fokusne segmentne glomeruloskleroze (FSGS). Elektronska mikroskopija pokazuje karakterističan slijed promjena od stanjivanja glomerulske bazne membrane (GBM), koje se razvijaju u područja stanjivanja i zadebljanja, i konačno u složeni izgled s prividnim cijepanjem, koji se često opisuje kao tkanje korpe. Rane ili vrlo lokalizirane promjene na ovom spektru nisu dijagnostičke, ali se kasnije promjene smatraju dijagnostičkim.
Od pomoći mogu biti i imunohistohemijske ili imunofluorescentne studije za identifikaciju proteina COL3-4-5 u GBM. Međutim, ove studije mogu biti normalne kod nekih pacijenata sa Alportovim sindromom, posebno blažim varijantama. Koža sadrži kolagen tipa IV u mreži '556'. Biopsije kože korištene su da bi se pokazalo odsustvo genskog proizvoda COL4A5, ali ove tehnike nisu jednostavne, primjenjuju se samo na pacijente s teškim mutacijama COL4A5 i nisu široko dostupne. Genetičko testiranje je sada bolja i pouzdanija alternativa ako biopsija bubrega nije moguća.
Genetičko testiranje ima sve važniju ulogu u potvrđivanju dijagnoze tamo gdje kliničke karakteristike nisu dokaz.[22]
Pored mjera za hroničnu bolest bubrega (CKD) bilo kojeg uzroka, postoje dokazi da ACE-inhibitori mogu usporiti pogoršanje funkcije bubrega kod Alportovog sindroma, odgađajući potrebu za dijalizom ili transplantacijom.[23] Kao indikacija za početak liječenja, preporučuje se početak proteinurije (pojsve bjelančevina u mokraći)[6]
Kada se razvije zatajenje bubrega, pacijenti se obično dobro snalaze na dijalizi ili sa transplantacijom bubrega. Transplantacija se rijetko može povezati s stvaranjem antitijela na kolagen tipa IV u bubregu donora, što rezultira progresivnim zatajenjem transplantata kao posljedicom Goodpastureovog sindroma (Alportove posttransplantacijske anti-GBM bolesti).[24][25]
O genskoj terapiji se često raspravljalo, ali je izazov dostavljanje podocitima u glomerulu koji normalno proizvode kolagen tipa IV u baznoj membrani glomerula.[26]
Nije poznato da li ACE inhibitori ili drugi tretmani utiču na gubitak sluha. Za one s klasičnim Alportovim sindromom, slušni aparati su često potrebni u tinejdžerskim ili mlađim odraslim godinama.[27]
Studije o očekivanom životnom vijeku pacijenata s Alportovim sindromom su rijetke, ali jedna iz 2012. godine pokazala je da su pacijenti koji su primali nadomjesnu terapiju bubrega (dijalizu ili transplantaciju bubrega) u prosjeku imali bolje preživljavanje u poređenju sa odgovarajućim kontrolama koje su imale druge bolesti bubrega (i koji su također primili zamjensku terapiju bubrega).[28]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
