From Wikipedia, the free encyclopedia
ARL 44 je bio francuski teški tenk došao neposredno prije kraja Drugog svjetskog rata. Proizvedeno je samo šest primjeraka ovog tenka, te je nedugo zatim izbačen iz operativne upotrebe.
| ARL 44 | |
|---|---|
 | |
| Svojstva | |
| Posada | 5 |
| Dužina | 10.53 m |
| Širina | 3.40 m |
| Visina | 3.20 m |
| Težina | 50 tona |
| Oklop i naoružanje | |
| Oklop | 120 mm |
| Osnovno naoružanje | top 90 mm DCA45 |
| Sekundarno naoružanje | 2x7.5 mm mitraljez MAC31 |
| Pokretljivost | |
| Pogon | benzinski motor Maybach HL 230 575 KS |
| Suspenzija | torzijske poluge |
| Brzina na cesti | 35.75 km/h |
| Domet | 350 km |
Nakon njemačke okupacije Francuske, Francuzi nisu više proizvodili tenkove. No to ih dakako nije zaustavilo. Pod sjenom rada civilne dizajne i projekte za njemačku mornaricu, dizajniranje vozila s gusjenicama nastavilo je napredovati polako. nakon oslobođenja Pariza u augustu 1944. godine, Francuzi su htjeli da Francuska opet postane industrijska velesila nakon rata. Prije rata Francuska je bila drugi proizvođač tenkova u svijetu, odmah iza SSSR-a.
Francuski predratni tenkovi su bili već zastarjeli, a vrijeme za razvoj novih modernijih tenkova bilo je izgubljeno tokom rata. Odlučeno je da se proizvede 600 novih teških tenkova, odluku je donijela Direction des Études et Fabrications d'Armement (DEFA) i AMX, a proizvodnja se trebala odvijati u fabrici ARL, pa je tako tenk nazvan ARL 44. Odlučeno je da oklopno vozilo bude teško 30 tona, oklopa debljine 60 mm, naoružan topom 75 mm CA 32[1] maksimalne proboljnosti 80 mm s gađanjem na daljini od 1000 metara.
Uskoro nastali su problemi kada je postalo očigledno da tenk neće predstavljati nikakav napredak u usporedbi s drugim vozilima na tržištu. Nije posjedovao dovoljno vatrene moći i nije bio prilagođen za cestu (iako je posjedovao dobre van terenske sposobnosti). Njegovo glavno naoružanje nije bilo dovoljno moćno za borbu protiv njemačkog oružja.
Kako bi nadvladali ove defekte, odluka je donesena da se nadogradi naoružanje na 90 mm top koji je imao 1000 m/s brzinu leta granate i pripadajuću kupolu. Top je opremljen s prigušivačem paljbe da potpomogne akomodaciji moćnog topa.
No još su postojali problemi. 23. juna 1945., zbog teških nedostataka materijala (ugalj, čelik, električna energija), narudžba je smanjena na 150 jedinica. Motor je takoćer promijenjen na Maybach HL 230 (600-700 KS) – zarobljeni njemački motor koji je bio malene veličine i poboljšane mobilnosti. Međutim, zbog ograničenja kutije s prijenosom, maksimalna brzina ostala je 37 km/h. Eventualno, u sedmom mjesecu 1945., finalna odluka je donesena o karakteristikama ARL 44 te su one definirane. Imati 90 mm top, 120 mm oklopa, težinu od 50 tona i Talbot 500 KS motor koji se potencijalno mogao zamijeniti s Maybach HL 230 ako bi bilo moguće.
Proizvodnja je stala u četvrtom mjesecu 1952. I sva su vozila zamijenjena američkim M47 Patton tenkovima koji su također bili naoružani 90 mm topovima.
ARL 44 se jasno temelji na francuskom predratnom dizajnu tenkova. Trup dužine preko 9 metara, relativno uzak, namijenjen je za savladavanje širokih horizontalnih prepreka. Ovjes i pokretni točkovi su bili jako sličnim onom na Char B1 tenku.[2] Tenk je imao jednostavno preslab motor za svoju težinu od 50 tona, često je dolazilo i do kvarova mjenjačke kutije. Tenk bio opremljen mitraljezom 7.5 mm koji se nalazio na desnoj strani kupole.
Prednja strana trupa je bila koso zakošena, debljine 120 mm, pa je tako ARL 44 bio francuski tenk s najdebljim oklopom nakon 1945., sve do pojave Lecreca.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
