From Wikipedia, the free encyclopedia
Univerzitet Al–Karaouine (arapski: جامعة القرويين) je univerzitet je sa sjedištem u gradu Fesu, u Maroku. Prema UNESCO-u i Guinnessovoj knjizi rekorda[1][2] univerzitet je najstarija postojeća visokoobrazovna ustanova na svijetu, a naučnici je ponekad nazivaju i najstarijim univerzitetom na svijetu.[3] Osnovala ga je Fatima al-Fihri 859. godine s pridruženom medresom, koja je nakon toga postala jedno od vodećih duhovnih i obrazovnih središta islamskog svijeta. U moderni sistem univerziteta u Maroku inkorporiran je 1963. godine. Sama džamija, koja je dio kompleksa, također je značajan objekat marokanske i islamske arhitekture koji obuhvata elemente iz mnogih različitih razdoblja marokanske historije.
Univerzitet Al–Karaouine (جامعة القرويين) | |
---|---|
Osnovan | 859. |
Vrsta | Državni univerzitet od 1963. |
Akademsko osoblje | 1.025 |
Admin. osoblje | 708 |
Studenti | 8.120 (2012) |
Lokacija | Fes, Maroko |
Kampus | Urbani |
Boje | bijela |
Veb-sajt |
Sistem obrazovanja na univerzitetu Al–Karaouine koncentriran je na islamsku vjersku i pravnu nauku s velikim naglaskom na, klasičnu arapsku gramatiku i malikijski zakon, mada je studentima ponuđeno i nekoliko odsjeka za izučavanje drugih neislamskih predmeta poput francuskog i engleskog jezika. Nastava se izvodi tradicionalnom metodom u kojoj studenti sjede u polukrugu (halki) oko šeika, koji ih podučava određenoj nauci, postavlja im pitanja o određenim stvarima i općenito usvajanje znanja se odvija dijalogom. Studenti iz cijelog Maroka i islamske zapadne Afrike pohađaju Univerzitet, mada određeni broj studenata može poticati iz drugih dijelova islamskog svijeta kao što je Srednja Azija. Čak i španski konvertiti u islam se u većoj mjeri upisuju na ovaj univerzitet, privučeni islamskim stipendijama u Maroku i činjenicom da su šeici Univerzitet Al–Karaouine uopće nasljednici bogatog vjerskog i naučnog naslijeđa muslimana El-Andaluza.
Većina studenata na Univerzitetu je starosne dobi između 13 i 30 godina, a studiraju i stiču srednjoškolske i diplome univerzitetskog nivoa, mada muslimani s dovoljno visokim nivoom arapskog jezika također mogu neformalno pohađati predavačke kurseve, s obzirom na tradicionalnu kategoriju posjetitelja koji su u potrazi za znanjem. Osim što su muslimani, od potencijalnih polaznika traži se učenje hifsa tj. učenja Kur'ana napamet (hafizi i hafize) kao i nekoliko drugih kraćih srednjovjekovnih islamskih tekstova o gramatici i malikijskom zakonu, te općenito vrlo dobro poznavanje klasičnog arapskog jezika. Česta je zabluda da je univerzitet otvoren samo za muškarce što nije istinito jer univerzitet pohađaju i žene od 1940-ih.[4]
Naziv univerziteta na arapskom جَامِعَةُ الْقَرَوِيِّينَ znači Univerzitet naroda iz Kairouana iz kojeg potiče i porodica osnivača univerziteta Fatima al-Fihri.
Al-Karaouine je 859. godine, s pridruženom medresom,[5][6][7] osnovala Fatima Fatima al-Fihri, kćerka bogatog trgovca Mohammeda al-Fihrija. Porodica al-Fihri doselila se iz Kairouana (otuda i naziv ustanove) iz Tunisa, u Fes početkom 9. vijeka, pridruživši se zajednici drugih migranata iz Kairouana koji su se naselili u zapadnom dijelu grada. Fatima i njezina sestra Merjem, obje obje dobro obrazovane, naslijedile su veliku svotu novca od oca. Fatima je obećala da će čitavo nasljedstvo potrošiti na izgradnju džamije pogodne za njenu zajednicu. U to vrijeme grad Fes je bio glavni grad dinastije Idrizida, koja se smatra prvom marokanskom islamskom državom.[8]
U 10. vijeku, dinastija Idrizida pala je s vlasti i Fes je postao sporna teritorija između Fatimidskog halifata i emevijskog Kordopskog halifata i njihovih saveznika. U tom periodu, Al-Karaouine je progresivno rastao po pitanju ugleda. U nekom je trenutku hutba (propovijed tokom džuma namaza petkom) prebačena iz džamije Shurafa u džamiju Al-Karaouine, čime joj je dodijeljen status glavne džamije zajednice. Ovaj transfer se dogodio ili 919/18. ili 933. godine, oba datuma koja odgovaraju kratkim periodima dominacije Fatimida nad gradom, što sugerira da je do prenosa možda došlo na inicijativu Fatimida. U svakom slučaju, džamija i njegova učilačka institucija nastavila je uživati poštovanje političkih elita, a samu džamiju Almoravidi su značajno proširili i više puta ukrašavali tokom kasnijih dinastija. Uspostavljena je tradicija da su sve ostale džamije Fesa vrijeme ezana zasnovale na osnovu vremena ezana ove džamije.[9]
U Al-Karaouine se, unutar vlastite biblioteke sakupio veliki izbor rukopisa koji su se čuvali u biblioteci koju je osnovao marinidski sultan Abu Inan Faris 1349. Među najdragocjenijim rukopisima koji se trenutno nalaze u biblioteci nalaze se sveskovi iz čuvene zbirke hadisa El-Muvete autora Imama Malika koji su napisani na pergamentu gazele, Sirat Ibn Ishaq, primjerak Kur'ana kojeg je biblioteci 1602. poklonio sultan Ahmad al-Mansur, i originalni primjerak knjige Ibn-Halduna Al-'Ibar.[10] Među predmetima koje se izučavaju, uz Kur'an i fikh (islamsko pravo) su gramatika, retorika, logika, medicina, matematika i astronomija.
Za kartografa iz 12. vijeka, Muhameda El-Idrisija, čije su mape pomogle u evropskim geografskim otkrićima tokom renesanse, kaže se da je neko vrijeme živio u Fesu, što sugerira da je možda radio ili studirao na Al-Karaouineu. Medresa je proizvela brojne učenjake koji su snažno utjecali na intelektualnu i akademsku historiju muslimanskog svijeta. Među njima su Muhammed ibn Rušnajd (umro 1321.), Muhammed Ibn al-Hadž al-Abdari al-Fasi (umro 1336.), Abu Imran al-Fasi (umro 1015.), vodeći teoretičar malikijske pravne škole, Hasan ibn Muhammed el-Vazan el-Fasi (Lav od Afrike), poznati putnik i pisac. Pionirski učenjaci, kao što su Muhamed El-Idrisi, Ibn-Arabi (1165. – 1240), Ibn Haldun (1332. – 1395), Ibn al-Hatib, Nurudin al-Bitrudži Ibn Hirzihim i Hasan ibn Muhammed el-Vazan el-Fasi su bili povezani s medresom bilo kao studenti ili kao predavači. Među kršćanskim učenjacima koji su posjećivali Al-Karaouine bili su flamanski Nicolas Cleynaerts, holanđanin Golius[10] i papa Silvester II.[11]
1912. godine, kada je Maroko postao francuski protektorat, počelo je opadanje važnosti Al-Karaouineu kao vjerskom obrazovnom centru.[12] Međutim, univerzitet je zadržao određeni značaj kao mjesto obrazovanja za sultanovu upravu.[12] Studentsko tijelo kruto je podijeljeno na društvenim slojevima, prema etničkoj pripadnosti (Arapi i Berberi), socijalnom statusu, ličnom bogatstvou i porijeklu studenta te su se prema tim kriterijima studenti razdvajali ne samo u internatu već i na nastavi.[12] Kako bi dodatno smanjila uticaj institucije, Francuska administracija provela je niz strukturnih reformi između 1914. i 1947. ali nije modernizirala sadržaje nastave već su i dalje dominirali sadržaji prema tradicionalnim svjetonazorima uleme.[12] Istovremeno, broj studenata Al-Karaouinea smanjio se 1922. godine na ukupno 300, nakon što je marokanska elita počela slati svoju djecu na novoosnovane fakultete i institute zapadnog stila po drugim gradovima države.[12]
Al-Karaouine je 1947. integriran u državni obrazovni sistem,[13] ali je tek kraljevskim dekretom nakon nezavisnosti 1963. godine medresa konačno transformirana u univerzitet pod nadzorom ministarstva obrazovanja.[12][14][15] Stara medresa je zatvorena, a novi kampus osnovan je u bivšoj kasarni francuske vojske.[12] Dok je dekan imao sjedište u Fesu, osnovana su još četiri fakulteta u gradu i izvan njega: Fakultet islamskog prava u Fezu, Fakultet arapskih studija u Marakešu i Teološki fakultet u Tétouanu, kao i još jedan takav fakultet u blizini Agadira 1979. godine. Uvedeni su novi nastavni programi i udžbenici i poboljšana kvalifikacija nastavnog osoblja.[12][16] Nakon reformi, Al-Karaouine je 1965. godine zvanično preimenovan u naziv koji nosi i danas, Univerzitet Al-Karaouine.[12]
1975. godine Opće studije prebačene su na novoosnovani Univerzitet Sidi Mohamed Ben Abdellah dok su se na Al-Karaouineu zadržali studiji iz islamske i teološke oblasti.
1988. godine, nakon gotovo tri desetljeća pauze, kralj Hasan II ponovo je otvorio medresu u Al-Karaouineu, što je protumačeno kao potez ka jačanju konzervativne podrške monarhiji.[12]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.