hrvatski gimnastičar From Wikipedia, the free encyclopedia
Tin Srbić hrvatski je gimnastičar. Specijalist je za vratilo; svi rezultati spomenuti u ovom članku odnose se na tu disciplinu.
Tin Srbić | |||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||||||||||||||
Nastupao/-la za zemlju | Hrvatska | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Rođenje | Zagreb | 11. septembar 1996||||||||||||||||||||||||||||||||||
Visina | 170 cm | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Disciplina | Vratilo | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Klub | ZTD Hrvatski sokol | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Glavni trener(i) | Lucijan Krce | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Medalje
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ažurirano: 9. 10. 2023.. |
Rođen je u Zagrebu 11. septembra 1996. u porodici Saše i Karin Srbić i ima stariju sestru Tenu.[1] Gimnastiku je počeo vježbati sa četiri godine u klubu ZTD Hrvatski sokol. Dvije godine kasnije slomio je dvije kosti ispod lakta nakon pada s vratila.[2]
Na takmičenju Svjetskog kupa u Bakuu osvojio je prvu veću medalju u karijeri: bronzu.[3] Do kraja sezone osvojio je još tri bronze: u Ljubljani, Osijeku i Szombathelyju.[4][5][6]
Sezonu je ponovo počeo u Bakuu, osvojivši šesto mjesto.[7] Zatim je u Dohi bio drugi iza Xiao Ruotenga[8] da bi u maju u Kopru osvojio zlatnu medalju.[9] Istog mjeseca ponovio je uspjeh iz Kopra na domaćem terenu u Osijeku,[10] a zatim je na Challenge Cupu u Parizu bio šesti.[11] Potom je uslijedio vrhunac njegove dotadašnje karijere – na Svjetskom prvenstvu u Montréalu osvojio je zlatnu medalju i postao prvi Hrvat s titulom svjetskog prvaka u gimnastici.[2][12][13]
Sezonu je počeo osvajanjem zlatne medalje na takmičenju Svjetskog kupa u Dohi.[2] Potom je u Osijeku također pobijedio, i to s prednošću većom od jednog boda.[14] Na Challenge Cupu u Parizu bio je šesti, kao i godinu prije.[15] Na Svjetskom prvenstvu završio je na četvrtom mjestu, 0,033 boda iza Sama Mikulaka, koji je osvojio bronzu.[16] Nakon prvenstva osvojio je srebro na takmičenju Svjetskog kupa u Cottbusu, gdje je bolji bio Epke Zonderland.[17]
Na takmičenju Svjetskog kupa u Melbourneu završio je na sedmom mjestu nakon što nije uspio izvesti stoj na rukama poslije prvog elementa.[18] U Bakuu je opet ostao na drugom mjestu iza Zonderlanda za 0,033 boda.[19] U martu se vratio na vrh pobijedivši u Dohi.[20] Zatim je nastupio na Evropskom prvenstvu u Szczecinu, gdje se još jednom morao zadovoljiti srebrnom medaljom iza Zonderlanda.[21] U Osijeku je ovog puta bio šesti.[22] Na Prvenstvu Hrvatske nije imao konkurenciju, ostavivši prvog pratioca više od tri boda iza sebe.[23] U septembru je osvojio zlato na Challenge Cupu u Parizu.[24] Na Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu odlučio je izvesti lakšu vježbu zbog povrede zapešća, što mu je donijelo još jednu srebrnu medalju; zlato je osvojio Brazilac Arthur Mariano.[25] Kvalificiravši se za finale na vratilu, izborio je i nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju.[26]
Prvi uspjeh u sezoni ostvario je na takmičenju Svjetskog kupa u Szombathelyju, osvojivši zlato.[27] Na državnom prvenstvu ponovo je bio više nego uvjerljiv, s prednošću od gotovo četiri boda.[28] S Evropskog prvenstva u Mersinu vratio se s novim srebrom, dok je zlatnu medalju izborio Litvanac Robert Tvorogal.[29]
Sezonu je otvorio pobjedama na takmičenjima Svjetskog kupa u Varni i Osijeku.[30][31] Predstavljao je Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Tokiju. Tokom kvalifikacijskih vježbi plasirao se u finale kao treći, iza Daikija Hashimota i Milada Karimija. U finalu je povisio stepen težine svoje vježbe sa 6,2 na 6,5. Na kraju je osvojio srebrnu medalju iza Hashimota, postavši drugi Hrvat s olimpijskom medaljom u gimnastici; prvi je to uspio Filip Ude, koji je na konju s hvataljkama također osvojio srebro u Pekingu 2008.[32][33][34] Odlučio je preskočiti Svjetsko prvenstvo u Kitakyushuu kako bi prilagodio vježbe novom pravilniku za bodovanje za period 2022–2024.[35]
Sezonu je počeo drugim mjestom na takmičenju Svjetskog kupa u Cottbusu, gdje je ostao iza Amerikanca Brodyja Malonea.[36] U Dohi se plasirao u finale kao prvi, ali se povukao iz njega zbog povrede ramena.[37]
S Evropskog prvenstva, kojem je domaćin bila Antalya, donio je zlatnu medalju, što mu je prva medalja tog sjaja na kontinentalnim prvenstvima.[38]
Na Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu ponovio je uspjeh iz Stuttgarta 2019, osvojivši srebro.[39]
Četiri puta izabran je za Hrvatskog sportista godine u izboru Sportskih novosti (2017, 2019, 2021, 2023).[40]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.