From Wikipedia, the free encyclopedia
Sertolijeva ćelija (tip sustentakulska ćelija) jest "medicinska sestra" ćelija testisa koja je dio semniferne tubule i pomaže u procesu spermatogeneze, u proizvodnji sperme. Aktivira se folikul-stimulirajućim hormonom (FSH) koji izlučuje adenohipofiza, a na svojim membranama ima FSH receptor. Nalazi se posebno u zglobnim sjemeničkim tubulama (jer je to jedino mjesto u testisima gdje se stvaraju spermatozoidi). Razvoj Sertolijevih ćelija usmeren je na testis determinirajući faktor, koji određuje testisni protein.
Sertolijeva ćelija | |
---|---|
Detalji | |
Prekurzor | Genitalna kvržica |
Sistem | Reproductivni sistem |
Identifikatori | |
Gray's | p.1243 |
FMA | 72298 |
Anatomska terminologija |
Sertolijeve ćelije nalaze se u seminifernim tubulama. Na snimcima, koristeći standardno bojenje, Sertolijeve ćelije lako se miješaju sa ostalim ćelijama germinalnog epitela. Najkarakterističnija obilježja Sertolijevih ćelija je tamno jedarce.[1]
Sertolijeve ćelije potrebne su za muški seksualni razvoj. Tokom muškog razvoja, gen SRY aktivira SOX9, koji se zatim aktivira i formira povratnu petlju sa FGF9. Sertolijeva ćelija proliferira i diferencira i uglavnom se aktivira FGF9.[2] Odsustvo FGF9 obično uzrokuje razvoj ženke.[3] Jednom kada je u potpunosti diferencirana, smatra se da je Sertolijeva ćelija vremenski diferencirana i da nije u stanju da se razmnožava.[4] Stoga, nakon što započne spermatogeneza, više se ne stvaraju Sertolijeve ćelije.
Međutim, nedavno su neki naučnici pronašli način za induciranje stvaranja Sertolijevih ćelija u juvenilnog proliferativnog fenotipa izvan tijela.[5] To stvara mogućnost popravljanja nekih oštećenja koja uzrokuju neplodnost muškaraca. Predlaže se da Sertolijeve ćelije mogu poticati iz fetusog mezonefrosa.[6]
Budući da je njihova glavna funkcija hranitelja spermatozoida u razvoju kroz stadije spermatogeneze, Sertolijeve ćelije takoder su nazvali majčinske ćelije ili ćelije njegovateljice.[7] Sertolijeve ćelije djeluju i kao fagociti, trošeći zaostalu citoplazmu tokom spermatogeneze. Premještanje ćelija iz baze u lumen sjemeničnih tubula nastaje konformacijskim promjenama na bočnim rubovima Sertolijevih ćelija.
Sertolijeve ćelije izlučuju slijedeće supstance:
Okluzivni spojevi Sertolijevih ćelija tvore krvno-testisnu barijeru, strukturu koja odvaja intersticijsku krvnu pregradu testisa iz adluminalnog predjela sjemenišnih tubula. Zbog apikalne progresije spermatogonija (matičnih ćelija spermatozoida), okluzijski spojevi se moraju dinamički reformirati i razbiti kako bi se omogućilo da imunoidipolna spermatogonija pređe kroz krvno-testisnu barijeru. Tako mogu postati imunološki jedinstveni. Sertolijeve ćelije kontroliraju ulazak i izlazak hranjivih sastojaka, hormona i drugih hemikalija u tubujle testisa, kao i čine adluminalni odjel ćije mjesto ima privilegiran imunski sistem.
Ove ćelije također su odgovorne za uspostavljanje i održavanje spermatogonijske matične ćelijske niše, koja osigurava obnovu matičnih ćelija i diferencijaciju spermatogonija u zrele klicne čelije koje, se korak po korak, razvijaju kroz dugi proces spermatogeneze, završavajući oslobađanjem spermatozoida u procesu poznatom kao spermijacija.[9] Sertolijeve ćelije vežu se za spermatogonijske ćelije putem N-kaderina i galaktoziltransferaze (preko ugljikohidrata).
Za vrijeme faze sazrijevanja spermatozoida, Sertolijeve ćelije troše nepotrebne dijelove spermatozoida.
Sertolijeve ćelije su u stanju popraviti prirodno nastala oštećenja DNK.[10] Ovaj popravak vjerovatno koristi proces nehomolognog krajnjeg spajanja koji uključuje XRCC1 i PARP1 proteine ispoljene u Sertolijevim ćelijama.[10]
Sertolijeve ćelije imaju veću frekvenciju mutacije u odnosu na spermatogene ćelije.[11] U usporedbi sa spermatocitima, frekvencija mutacije je oko 5 do 10 puta veća u Sertolijevim ćelijama. To može odražavati potrebu za većom efikasnošću popravljanja DNK i izbjegavanja mutacija u klicinoj liniji nego u somatskim ćelijama.
Osim ekspresije faktora koji su ključni za sazrijevanje spermatozoida, Sertolijeve ćelije proizvode i širok spektar molekula (bilo na njihovoj površini, bilo topivih) koje su u stanju modificirati imunski sistem (IS). Sposobnost Sertolijevih ćelija da mijenjaju imunski odgovor u tubulama potrebna je za uspješno sazrijevanje spermatozoida. Spermne ćelije izražavaju neoepitope na svojoj površini dok napreduju kroz različite faze sazrevanja. Oni mogu potaknuti snažan imunski odgovor ako se postave na različita mjesta u tijelu.
– rastvorljivi FasL – povećava efektivnost sistema; – rastvorljiva Fas- FasL blokada na površini drugih ćelija (ne inducira apoptozu u Sertolijevim ćelijama preko ćelija IS-a)
– inducira sekreciju proteaze granizma B, citotoksičnih T-ćelija NK-ćelija, u stanju su da induciraju apoptozu u ciljanoj ćeliji. SC proizvode PI-9 koji nepovratno veže granzim B i inhibira njegovu aktivnost.
– inhibira zadnji korak komplementne kaskade – formacija kompleksa membranskog napada[16]
– indukcija regulatorbih T-ćelija na periferiji[17]
– SC-ovi su u stanju da reguliraju ekspresiju CD40 na površini DC-ova (mehanizam nije poznat) – Smanjena regulacija CD40 rezultira smanjenom sposobnošću DC-a da stimuliraju odgovor T-ćelije. Sertolijeve ćelije također su sposobne da inhibiraju migraciju imunskih ćelija – infiltraciju nižih imunskih ćelija na mesto upale.
Tumor Sertoli-Leydigove ćelije je dio grupe tumora stromske vrpce jajničkih neoplazhmi. Ovi tumori proizvode i Sertolijeve i Leydigove ćelije i dovode do povećanog lučenja testosterona u jajnicima i testisima.
Funkcija Sertolijevih ćelija u amniota i anamniota je ista, ali imaju nešto drugačija svojstva u poređenju jednih s drugima. Anamnionti (ribe i vodozemci) za proizvodnju sperme, koriste cističnu spermatogenezu.[18] U slučaju amniota, Sertolijeve ćelije se smatraju vremenski diferenciranim ćelijama koje se ne mogu razmnožavati. U anamniota, Sertolijeve ćelije prolaze kroz dve proliferativne faze. Prva faza proliferacije nastaje tokom uspostavljanja ciste što pospješuje i migraciju klicnih ćelija u njih,[19][20] a druga je da se poveća cista i stvori prostor za proliferaciju germ-ćelija.[21]
Općeprihvaćena činjenica da su Sertolijeve ćelije vremenski diferencirane u amniota nedavno je promijenjena. Nakon ksenogene transplantacije ove ćelije su bile sposobne za proliferaciju.[22]
Sertolijeve ćelije tako se nazivaju po svom eponimu Enricu Sertoliju, italijanskom fiziologu koji ih je otkrio dok je studirao medicinu na Univerzitetu u Paviji, Italija.[23]
Opis ove ćelije objavio je 1865. godine. Tu ćeliju Sertoli je otkrio Belthleovim mikroskopom kupljenim 1862. godine, koji je koristio dok je studirao medicinu. U publikaciji iz 1865. godine njegov prvi opis koristio je izraze "drvolika ćelija" ili "žilava ćelija", te ih je nazvao "materinskim ćelijama". Ostali naučnici koji su koristili Enricovo porodično ime Sertoli za označavanje ove ćelije u publikacijama, počevši od 1888. godine. Od 2006. godine objavljena su dva udžbenika koja su posebno posvećena Sertolijevim ćelijama.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.