Miozitis
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Miozitis je rijetka bolest koja uključuje upalu mišića.[1] Ovo se može manifestovati raznim simptomima kao što su zahvaćenost kože (tj. osip), slabost mišića i zahvaćenost drugih organa.[2] Također se može imati sistemske simptome kao što su gubitak težine, umor i niska temperatura.
| Miozitis | |
|---|---|
 | |
| Biopsija mišića nekoga kome je dijagnosticiran miozitis | |
| Specijalnost | Reumatologija |
| Simptomi | Upala mišića, sistemski simptomi, kao što su gubitak težine, umor i niska temperatura |
| Komplikacije | Rijetko, terapija statinima može dovesti do miozitisa |
| Uzroci | Autoimunost, idiopatski, nuspojava na lijek |
| Tretman | Ovisi o osnovnom uzroku, antibiotici |
| Frekvencija | Rijedak |
Povreda, lijekovi, infekcija ili autoimunski poremećaji mogu dovesti do miozitisa. Može biti i idiopatski.
Postoje različiti alati koji se mogu koristiti za dijagnosticiranje miozitisa. Najčešći su: fizički pregled, elektromiografija, magnetna rezonanca, biopsija mišića i analize krvi.
Prva stvar koju ćeljekar vjerovatno uraditi je fizički pregled.[1] Tražit će razne stvari kao što su slabost mišića i osip.
Drugi mogući test je elektromiografija (EMG). Ovo je test kojim se u mišiće ubadaju sitne iglice.[3]Ovo omogućava ljekaru da pogleda odgovor mišića na različite električne nervne signale i procijeni koji mišići potencijalno imaju miozitis.[3] Magnetna rezonanca (MRI) je takođe korisna.[6] Ovo je test koji koristi veliki magnet za kreiranje slika na kompjuteru.[3] To omogućava ljekaru da pregleda pacijentove mišiće. To je bezbolno.
Biopsije mišića su najpouzdaniji testovi za dijagnosticiranje miozitisa.[3] To će ljekaru sigurno reći ima li se miozitis ili ne.
Dostupni su i različiti krvni testovi koji pomažu u dijagnozi miozitisa. Ljekar može tražiti povišenje kreatin-kinaze u krvi, što ukazuje na upalu mišića.[3] Određena autoantijela (antitijela koja ciljaju mišićne ćelije) se također mogu naći u krvi, koja mogu ukazivati da je miozitis uzrokovan autoimunskom bolešću.[2] Neki specifični primjeri autoantitijela su Anti-Jo-1, Anti-HMGCR, Anti-TIF1, itd.[2]
Liječenje miozitisa ovisi o osnovnom uzroku.[3] Za miozitis koji je uzrokovan virusnom infekcijom, liječenje obično nije potrebno.[3] Ako je uzrokovano bakterijskom infekcijom, mogu se koristiti antibiotici.[3] Ako je miozitis uzrokovan lijekom, važno je prekinuti s tim lijekom.[3]
Dostupne su različite mogućnosti liječenja ako je miozitis uzrokovan autoimunskom bolešću. Glukokortikoidi su često prvi izbor za liječenje.[7] Ovaj lijek djeluje na slabljenje imunskog sistema tako da više nije u stanju da napadne sopstvene mišiće. Ovo je tip steroida i može uzrokovati široku lepezu nuspojava, kao što su promjene raspoloženja, povećana glad, problemi sa spavanjem, itd. Druga opcija liječenja je imunosupresivni agens koji štedi steroide.[7] Ovo djeluje tako da oslabi imunski sistem, ali ne uzrokuje nuspojave koje uzrokuju steroidi. Još jedna opcija liječenja je klasa lijekova koji se nazivaju biološki lijekovi.[7] Također, intravenski imunoglobulini (IVIg) također su se pokazali efikasnim u liječenju miozitisa uzrokovanog autoimunskom bolešću.[8]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
