![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/79/Yenieri-aturkishjanissary-gentilebellini.jpg/640px-Yenieri-aturkishjanissary-gentilebellini.jpg&w=640&q=50)
Janjičari
From Wikipedia, the free encyclopedia
Janjičari (turski: yeniçeri - "nove jedinice"), sastojale su se od pješadijskih jedinica koje su sačinjavale tjelesnu i dvorsku počasnu gardu osmanlijskih sultana. Sultan je bio vrhovni zapovjednik janjičara, no njihovim jedinicama je komandovao Aga janjičara.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/79/Yenieri-aturkishjanissary-gentilebellini.jpg/640px-Yenieri-aturkishjanissary-gentilebellini.jpg)
Janjičari su također štitili sultanove privatne prostorije i njegovu porodicu. Janjičarske jedinice je osnovao 1330. godine Murat I, a zvanično ih je raspustio sultan Mahmud II, 1826. Bile su organizirane prema uzoru na Mameluke, u početku od Turaka, a kasnije od djece kršćana otetih ili po drugim osnovama, oduzetih od roditelja, najčešće sa područja Kavkaza i dijelova Balkana, koji bi prelaskom na islam imali pravo pripadnosti janjičarskim jedinicama.[1]
Postali su poznati po unutrašnjoj koheziji učvršćenoj strogom disciplinom i redom. Za razliku od tipičnih robova, njima su isplaćivane redovne plate. Zabranjeno im je da se vjenčaju prije 40-te godine ili da se bave trgovinom, te se očekivala njihova potpuna odanost sultanu.[2]
Do sedamnaestog vijeka, zbog dramatičnog povećanja veličine osmanske regularne vojske, prvobitno stroga politika regrutacije janjičara je ublažena. Civilima je dozvoljen pristup kako bi imali koristi od poboljšanog socioekonomskog statusa koji im je dodijelio. Posljedično, jedinica je postepeno gubila svoj vojni karakter, prolazeći kroz proces koji je opisan kao "civiliziranje".[3] Janjičari su u prvim godinama bili ogromna vojna jedinica, ali kako je Zapadna Evropa modernizirala svoju tehnologiju vojne organizacije, janjičari su postali reakcionarna snaga koja se odupirala svim promjenama. Osmanska vojna moć je postepeno zastarjela, ali kada su janjičari osjetili da su njihove privilegije ugrožene, ili su ih stranci htjeli modernizirati, ili bi ih mogli zamijeniti konjici, digli su pobunu. U vrijeme kada su janjičari potisnuti, bilo je prekasno za otomansku vojnu moć da stigne Zapad.[4] Jedinicu je ukinuo sultan Mahmud II 1826. godine kada je pogubljeno 6.000 ili više osoba.[5]