Implantacija (zametak)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Implantacija, znana i kao nidacija (=ugnježđivanje)[1] je faza embrionskog razvoja sisara sa placentom u kojoj blastocist nastaje, pričvrsti, priljubii i upadne u zid materica ženki.[2] Implantacija je prva faza gestacije i, kada je uspješna, ženka se smatra trudnom.[3] Kod žena implantirani embrion se otkriva prisustvom povećanih nivoa ljudskog horionskog gonadotropina (hCG) u testu trudnoće.[3] Implantirani embrion će dobiti kisik i hranljive materije kako bi rastao.
Implantacija | |
---|---|
Detalji | |
Carnegie stage | 3 |
Dani | 5–9 |
Gives rise to | Gastrula |
Sistem | Ženski reproduktivni |
Anatomska terminologija |
Postoji velika varijacija u tipu trofoblastnih ćelija i strukturama placente kod različitih vrsta sisara.[4] Od pet priznatih faza implantacije, uključujući dvije preimplantacijske faze koje prethode placentaciji, prva četiri su slična za sve vrste. Pet faza su migracija i izlijeganje, prekontakt, vezanje, adhezija i invazija.[4] Dvije faze prije implantacije su povezane sa preimplantacijskim embrionom.[5][6]
Kod ljudi, nakon faze izlijeganja koja se odvija oko četiri do pet dana nakon oplodnje, počinje proces implantacije. Do kraja prve sedmice, blastocista je površno pričvršćena za maternični endometrij. Do kraja druge sedmice implantacija je završena.[7]