Globalno zatopljenje
trenutni porast prosječne Zemljine temperature i njeni efekti / From Wikipedia, the free encyclopedia
Savremena upotreba pojma klimatske promjene podrazumijeva globalno zatopljenje koje je prouzrokovalo čovječanstvo i utjecaj tih promjena na vremenske prilike na Zemlji. Iako je bilo klimatskih promjena u prošlosti, trenutne su znatno brže od svih zabilježenih u historiji Zemlje.[2] Glavni uzrok su emisije stakleničkih plinova, većinom ugljik-dioksida (CO
2) i metana, koje nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva u energetske svrhe. Drugi uzročnici emisija jesu ratarstvo, proizvodnja čelika i cementa te gubitak šuma.[3] Na rast temperature također utječu gubici snježnog pokrivača koji reflektira sunčevu svjetlost i otpuštanje ugljik-dioksida iz šuma pogođenih sušama. Sve ovo ubrzava proces globalnog zatopljenja.[4]
Temperature na tlu porasle su dvostruko brže u odnosu na globalni prosjek. Pustinje se proširuju, dok su toplotni valovi i šumski požari sve češći.[5] Povećano zagrijavanje na Arktiku doprinijelo je topljenju permafrosta, lednika i gubitku morskog leda.[6] Povećane temperature također izazivaju snažnije oluje i druge ekstremne vremenske prilike.[7] Zbog promjena okoliša, mnoge vrste primorane su se seliti iz svojih staništa – koralnih grebena, planina, Arktika i drugih sličnih mjesta – dok drugima prijeti opasnost od izumiranja.[8] Ljudima prijeti nestašica hrane i vode, češće i snažnije poplave, toplotni valovi, bolesti i ekonomska šteta. Klimatske promjene također mogu postaći seobu ljudi.[9] Svjetska zdravstvena organizacija smatra da su klimatske promjena najveća prijetnja globalnom zdravlju u 21. stoljeću.[10] Čak i ako se uspije smanjiti buduće zatopljenje, pojedine posljedice – kao što su porast razine mora, zatopljenje i zakiseljenje okeana – potrajat će stoljećima.[11]
Već su osjetne mnoge posljedice trenutne razine zatopljenja, koja je otprilike 1,2 °C. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) predviđa veće posljedice kad taj broj pređe 1,5 °C.[12] Dodatno zatopljenje povećava rizik prekoračenja klimatskih kritičnih tačaka, od kojih je jedna otapanje Grenlandske ledene ploče.[13] Rješenje problema klimatskih promjena podrazumijeva poduzimanje određenih radnji kojima bi se ograničila količina zatopljenja te prilagodilo trenutnim i predstojećim klimatskim promjenama.[14] Buduće zatopljenje može se ublažiti smanjenjem emisija stakleničkih plinova i uklanjanjem ih iz atmosfere.[14] Da bi se to ostvarilo, bit će potrebno preći s uglja na solarnu i energiju vjetra te povećati učinkovitost energije.[15] Emisije će se dodatno smanjiti prelaskom na električna vozila i toplotne pumpe.[16] Sprečavanje rašumljavanja te intenzivno pošumljavanje može pomoći apsorpciji CO
2.[17] Pojedine zajednice mogu se prilagoditi klimatskim promjenama tako što će poboljšati zaštitu obala, bolje upravljati nepogodama i razviti otpornije usjeve. Rješenja sama po sebi ne mogu smanjiti rizik snažnih, opsežnih i trajnih posljedica.[18]
Zemlje potpisnice Pariskog sporazuma 2015. dogovorile su se da će, poduzimanjem raznih mjera ublažavanja, zadržati razinu zatopljenja "ispod 2 °C". Međutim, i kad se uzmu u obzir obaveze propisane sporazumom, temperatura bi se do kraja stoljeća mogla povisiti do otprilike 2,7 °C.[19] Da bi se porast temperature zaustavio na 1,5 °C bit će potrebno prepoloviti emisije do 2030. te doseći nulte neto stope do 2050.[20]