Deimos (satelit)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Deimos (grčki: Δείμος) manji je i dalji od dva Marsova prirodna satelita (drugi je Fobos). Ime je dobio po Deimosu, figuri koja je predstavljala užas u grčkoj mitologiji.[6] Pretpostavlja se da su po svom postanku asteroidi nastali u vanjskim dijelovima sunčeva sistema i zarobljeni Marsovim gravitacionim poljem. Fobos i Deimos mogli su se formirati kao Mjesec, rastvaranjem materijala rastrganog s Marsa udarom patuljastog planeta prema numeričkim simulacijama.
Deimos | |
---|---|
Otkriće | |
Otkrio | Asaph Hall |
Datum otkrića | 12. august 1877. |
Osobine putanje | |
Srednji poluprečnik putanje | 23.460 km [1] |
Ekscentricitet | 0.000 2 |
Orbitalni period | 1.262 44 d (30.30 h) |
Prosječna orbitalna brzina | 1.35 km/s |
Inklinacija | 0.93° (prema Marsovom ekvatoru) 1.793° (prema lokalnoj Laplaceovoj ravni) 27.58° (prema ekliptici) |
Prirodni satelit | Mars |
Fizikalne osobine | |
Dimenzije | 15 × 12.2 × 10.4 km [2] |
Poluprečnik | 6.2 km [3] |
Masa | 1.48×1015 kg[4] (0.25 n planete Zemlje) |
Prosječna gustoća | 1.471 g/cm3 [3] |
Ekvatorijalna površinska gravitacija | 0.003 9 m/s2 (3.9 mm/s2) 0.000 40 g (400 µg) |
Brzina oslobađanja | 5.6 m/s (20 km/h)[4] |
Period rotacije | Sinhronizirana rotacija |
Albedo | 0.068[3] |
Temperatura na površini | ≈233 K |
Prividna magnituda | 12.4[3][5] |
Deimos ima srednji poluprečnik od 6,2 km (3,9 mi) i potrebno mu je oko 30,3 sata da kruži oko Marsa.[7] Deimos je udaljen 23,460 km od Marsa, što je daleko od Marsovog drugog mjeseca, Fobosa.[8]
Slabo je vidljiv sa Zemlje, ako ne kao svijetla točka, bio je predmet pomnih promatranja tokom svemirskog istraživanja Crvene planete. Njegova površina, fotografirana gotovo u cijelosti, prekrivena je debelim slojem regolita crvenkaste boje i ima svjetlije pruge koji se fokusiraju na grebene malih visoravni i reljefi. Iako je vrlo krateriran, Deimos zapravo izgleda vrlo glatko, vjerovatno je prošao proces seizmičke degradacije.[9]
Njegov sastav, za koji se vjeruje da je sličan sastavu asteroida tipa D i izumrlih jezgara kometa, predstavlja ozbiljne poteškoće znanstvenicima koji žele objasniti njegovo porijeklo.