Biološka interakcija

Biološke interakcije su obilježene međusobnim uticajima organizama u ekološkoj zajednici, tj. biocenozi. U prirodnom svijetu ne postoje organizmi koji žive u potponoj izolaciji i svaki od njih mora međudjelovati sa životnom okolinom, uključujući i druge organizme. Interakcije jednog organizma sa tim okruženjem su osnov preživljavanja i funkcioniranja u svakom ekosistemu.^[1]

Crni orah iz korijena luči hemikalije koje oštetećuju susjedne biljke.
To je primjer antagonizma.

U ekologiji, biološke interakcije mogu uključivati individue iste (intraspecijska ) ili različitih (interspecijska) vrsta. One se dalje mogu klasificirati prema mehanizmima međudjejstva ili njegovoj jačini, trajanju njegovih efekata. Organizmi neke vrste mogu komunicirati u jednoj generaciji (npr., oprašivanje) ili živiti u potpunosti jedni u drugima (npr. endosimbioza). Efekti se kreću od potrošnje druge jedinke (odnos predator – plijen, biljojedi ili kanibalizam), do interakcija na obostranu korist (simbioza). Interakcije ne moraju biti direktne jer jedinke mogu utjecati jedni druge posredno preko pripadnika druge vrste, kao što su zajednički resursi ili zajednički neprijatelji.^[2][3]

Kategorizacija interakcije prema međusobnim efektima

Efekti na X Efekti na Y Tip interakcije – – Kompeticija – 0 Amensalizam – + Antagonizam 0 0 Neutralizam 0 + Komensalizam + + Mutualizam

Neki tipovi interakcije prema međusobnim efektima uključenih partnera 0 = bez efekta – = Štetan, + = Koristan.

Uvjeti koji eksplicitno ukazuju na kvalitet koristi ili štete u smislu fitnesa učesnika u interakciji su navedeni u grafikonu. Postoji šest mogućih kombinacija, u rasponu od obostrano korisnih preko neutralnih i međusobno štetnih interakcija. Nivo koristi ili štete je kontinuiran, a ne diskretna, tako da određena interakcija može imati raspon od beznačajno štetnih do smrtonosnih, na primjer. Važno je napomenuti da ove interakcije nisu uvijek statične. U mnogim slučajevima, dvije vrste će komunicirati drugačije pod različitim uvjetima. To se posebno odnosi na, ali ne i ograničeno, na slučajeve u kojima vrste imaju više, drastično različitih životne stupnjeva.

Reference

1. Mučibabić S. (1960): Osnovi ekologije. Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo.
2. Škrijelj R., Đug S. (2009): Uvod u ekologiju životinja.Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo, ISBN 978 9958-592-03-4.
3. Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.

Također pogledajte

• ekosistem
• Biljožderi
• Mesožderi
• Svežderi